Priroda Boga u hrišćanstvu

Priroda Boga u hrišćanstvu

Uvodna pitanja:

1. Koja je Božija priroda u hrišćanstvu?
2. Da li je Bog jedan ili ih je trojica (Trojstvo)?
3. Da li je Isus isto što i Bog?
4. Da li je Isus Bog ili deo Boga?
5. Da li je Isus sin čovečiji ili sin Božiji?
6. Ko je zapravo bio Isus?
7. Koje je vaše mišljenje?

Molimo vas da sledeći tekst pročitate pažljivo,
kritički i bez ikakvih predrasuda!

***

Isus je rekao: „Traži istinu, i istina će da te oslobodi.“

Nakon brojnih godina istraživanja i komparativnog studiranja, kroz životno putovanje koje sam proveo u učenju i traženju istine, shvatio sam da ljudi, uglavnom, svoja verovanja i propise zasnivaju na trošnim i slabim, a ne na čvrstim i jakim temeljima, kako je Isus savetovao.

Što se tiče teme koja je predmet ove studije, uočio sam neka temeljna razilaženja u konceptima Boga u zvaničnom i narodnom hrišćanstvu, i onoga u samom Novom zavetu! Zato sam želeo da, kroz ovu knjižicu, sa vama podelim ono što sam zapazio i ono što sam naučio kroz moje neprekidno putovanje koje se ogledalo u istraživanju, analiziranju i studioznom proučavanju.

Suštinski cilj ove studije je iskreno i časno izlaganje istine koju sam našao, bez vređanja bilo čijih osećanja. Raspravićemo neka pitanja u vezi sa prirodom Boga u hrišćanstvu, pogotovo ona koja su vezana za sveto trojstvo i Isusovu božanstvenost.
***

-Da li je Bog jedan ili ih je troje?
-Da li je Isus Bog ili deo Boga?

Potražimo odgovor u Novom Zavetu:
I gle, neko pristupivši reče mu: učitelju blagi! Kakvo ću dobro da učinim da imam život večni? A on (Isus) reče mu: Što me zoveš blagim ? Niko nije blag osim jednog Boga. A ako želiš ući u život, drži se zapovesti.“ (Jevanđelje po Mateju, 19:16-17)
Nekoliko pitanja je moguće postaviti o navedenim stihovima. Neka od neposrednijih su:
1 – „Zašto me zoveš dobrim?“ Zašto Isus dovodi u pitanje svoju sopstvenu blagost/dobrotu?

2 – Isus je kategorički potvrdio da: „Niko nije blag (dobar) osim jednog Boga.“ Zašto je ukazao na to da je samo Bog dobar?

3 – Ako je Isus bio Bog, zašto bi porekao da je dobar?

4 – Isus je nedvosmisleno istakao čoveku koji ga je pitao: „Ako želiš ući u (večni) život, drži se zapovesti.“ Zašto Isus ispitivaču nije rekao da treba da poveruje u njega (Isusa) kao Boga kako bi ušao u večni život?

5 – Prema onome što je Isus potvrdio, zar pridržavanje zapovesti nije dovoljno za ulazak u večni život?
Pročitajmo šesnaesti i sedamnaesti stih devetnaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju iz verzija kralja Džejmsa i iz nove međunarodne verzije Svetog pisma :

• I gle, neko pristupi i reče mu: „Učitelju dobri! Kakvo ću dobro da činim da bih imao život večni?“. A on reče mu: „Što me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim Jednoga, a to je Bog. Ali, ako želiš da uđeš u istinski život, drži se zapovesti.“ (Novi Zavet, Verzija kralja Džejmsa)

• Tada jedan čovek pristupi Isusu i reče mu: „Učitelju! Kakvo ću dobro da činim da bih postigao život večni?“ „Što me pitaš o tome šta je dobro?“, Isus odgovori. „Postoji samo Jedan Dobri. Ali, ako želiš da uđeš u istinski život, pokoravaj se zapovestima.“ (Novi Zavet, Nova internacionalna verzija)

Kako bi uprostili poređenje, evo dva različita Isusova pitanja:

Prema verziji kralja Džejmsa, Isus je pitao: „Što me zoveš dobrim?“, a prema novoj internacionalnoj verziji, Isus je pitao: „Što me pitaš o tome šta je dobro?“ Molim vas da objektivno uporedite dve verzije ovog pitanja, koje su zabeležene u verziji kralja Džejmsa i novoj međunarodnoj verziji, i razmislite da li imaju isto značenje?
Mogu li obe mogu da budu tačne?

Vratimo se preciznom kritičkom pitanju: Da li je Isus Bog? Verujem da, da je Isus bio Bog ili deo Boga, logičan odgovor bi bio potvrđivanje činjenice da je on dobri učitelj, kako ga je pitalac i oslovio.

Zdravo razmišljanje i čista logika nam potvrđuju da je Bog Dobar, i da, kada bi Isus bio Bog ili deo Boga, tj. deo trojstva, bilo bi obavezno da bude Dobar. Zar se ne slažete?

Po svoj prilici, nekoliko mogućih i očekivanih odgovora koje je Isus mogao da da mladiću koji ga je oslovio sa „dobri učitelju“ su:

– „Naravno da sam ja dobar, jer ja sam Bog.“

– „U pravu si, Ja sam Dobri.“

– Ili je najmanje, znajući da je očigledno dobar, ujedno Bog ili Božija manifestacija, što je čoveku mogao da kaže svojim rečima i bez oklevanja: „Ako želiš da uđeš u večni život, pridržavaj se zapovesti.“

Međutim, na iznenađenje, Isus je na čovekovo oslovljavanje sa „Učitelju Dobri“ odgovorio nečim neočekivanim, porekavši da je dobar pitajući: „Što me zoveš dobrim?“

Zar nije bilo logičnije da Isus, umesto poricanja svoje dobrote, iskoristi ovu priliku da potvrdi svoju dobrotu, ako se stvarno smatrao Bogom, ili manifestacijom jednog Boga? Zašto je Isus ukazao na samog istinskog Boga bez ukazivanja na svoju „dobru“ božanstvenost? Da li je Isus skrivao istinu o sebi od ispitivača?

***

• A ovo je život večni da poznaju Tebe jedinoga istinskoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista. (Jevanđelje po Jovanu, 17:3.)

Isus u ovom stihu ponovo sebe izdvaja od jedinog istinskog Boga! Jedini je taj istinski Bog koji je stvorio i poslao Isusa. Pa, kod koga je potpuni autoritet da naredi i pošalje? Da li kod Jedinog istinskog Boga ili, pak, kod Isusa? I ko je veći? Da li Onaj Koji naređuje i poslanike šalje, ili onaj kom se naređuje i koji je poslat?

• Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi – čovek Hristos Isus. (Prvo Pavlovo pismo Timoteju, 2:5,)

Ovaj stih ukazuje na dve egzistencije:

1. Egzistenciju Jednoga Boga;
2. Egzistenciju jednoga posrednika (Isusa).

Isus je, u ovom stihu, opisan kao čovek, i nije nazvan „Bog Isus Hrist“. Zapravo, tako nije nazvan ni na jednom mestu u Novom zavetu! Kako bi dalje diskutovali i odgovorili na pitanje da li je Isus Bog ili deo Boga, propratimo pažljivo, kritički i objektivno delove stihova objavljene u Jevanđelju po Mateju 4:1-10:
• 1. Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga đavo kuša.
• 2. I postivši se dana četrdeset i noći četrdeset, naposletku ogladne.
• 8. Opet ga uze đavo i odvede ga na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga sveta i slavu njihovu;  I reče mu: „Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se.“

Da li su ovi stihovi u tebi probudili ikakve misli i pitanja?

Dozvoli mi da sa tobom podelim neka pitanja i neke misli koje su mi privukle pažnju nakon čitanja prethodnih stihova:
1) U Novom zavetu se kaže: „Isusa odvede Duh u pustinju“…, a ja se pitam: Ko poseduje snagu i odgovornost ovde? Isus ili duh? Zašto Isus nije sam sebe odveo u pustinju ako je on Bog? Da li Bogu treba neka osoba da Ga vodi?

2) Na osnovu onoga što potvrđuju prethodni stihovi, đavo je kušao Isusa za kojeg neki hrišćani smatraju da je Bog. Ovde se postavlja logično i prosto pitanje: Da li je moguće da đavo iskušava Boga?

Isti Novi Zavet nas obaveštava da Bog ne može da bude iskušan, a Isus je o ovoj istini govorio u istoj priči o iskušenju. Isto to je rekao i Isusov brat Jakov:

• „Jer se Bog ne može zlom iskušati, i On ne kuša nikoga.“ (Novi Zavet, Jakovljeva poslanica, 1:13)

3) U Novom Zavetu se navodi da je Isus bio gladan nakon što je postio četrdeset dana i noći. (Novi Zavet, Matej 4:2)

Analizirajmo ovaj stih i razumno razmislimo o njemu:

 Da li Bog posti?
 Za koga je Isus postio? Za sebe kao Boga, ili za nekog većeg od njega?
 Da li Bog oseća glad i žeđ?

4) Kroz priču o Isusovom iskušenju („Isusovo kušanje“ se kao naslov nalazi u nekoliko Biblija), otkrivamo da je đavo pokrenuo Isusa i upravljao njime! Da li je đavo to uradio sa Isusom čovekom ili sa Isusom Bogom? Ako je đavo to uradio sa Isusom čovekom, u čemu je poenta?A ako je to uradio sa Isusom Bogom, može li Bog biti kušan, pomeran i kontrolisan? Setimo se Jakovljevih reči: „Jer se Bog ne može zlom iskušati, i On ne kuša nikoga.“

Isus na kraju razgovora sa đavolom i nakon što je đavo od njega tražio da mu se pokloni kaže:

10. Gospodu Bogu svome klanjaj se i Njemu jedino služi. (Jevanđelje po Mateju, 4:10.)

Pretpostavljamo da je Isus bio otelovljenje Boga, mogao je s lakoćom da odgovori: „Ne sotono, ti trebaš meni da se pokloniš, jer sam ja tvoj Bog, meni se klanjaj!“ Međutim, umesto toga, on je došao sa prethodno spomenutim govorom, u kojem se kazuje o klanjanju samo jedinom istinskom Bogu.

S druge strane, iz ove priče smo naučili sledeće stvari:

 Da je đavo video Isusa;
 Da se đavo obratio Isusu;
 Da je đavo čuo Isusa;
 Da je đavo uzeo Isusa;
 Da je đavo vodio Isusa;
 Da je đavo razgovarao sa Isusom.

Molim vas da pročitate čitavo kazivanje o iskušavanju Isusa u Jevanđelju po Mateju, četvrto poglavlje, prvih deset stihova, imajući na umu da je Novi zavet eksplicitno ukazao na to da Bog ne može da se vidi niti da se čuje:

 „..kog niko od ljudi nije video, niti može videti..“ (1 Timotiju, 6:16.)
 „Nit glas Njegov kad čuste, nit lice Njegovo videste.“ (Jevanđelje po Jovanu, 5:37.)
 „A Caru večnom, Neraspadivom, koji se ne vidi, jedinom premudrom Bogu čast i slava vek veka. Amin.“ (1 Timotiju, 1:17.)

Razmišljam, pre završetka ovog poglavlja, i pitam se o Isusovom životu: zar ga nije videla i čula njegova porodica? Zar ga nisu videli i čuli ljudi i njegovi sledbenici tokom njegovog života na Zemlji? Zbog toga i zbog navedenih Božijih osobina u prethodnim stihovima, Isus ne može biti Bog. Zar to nije razumno i logično? Prema tome, šta je istina? Razmislite o tome!

Obratimo sada pažnju na neka druga kritička pitanja:

– Da li su Bog Otac, Bog Sin i Bog Sveti Duh jednaki?
– Da li je Bog Sin (Isus) jednak Bogu Ocu?
– Da li je Bog Sin (Isus) jednak Bogu Svetom Duhu?
Pogledajmo šta kaže sam Isus:

• „Kad biste imali ljubavi k meni, onda biste se obradovali što rekoh: Idem k Ocu; jer je Otac moj veći od mene.“ (Jevanđelje po Jovanu, 14:28.)

• „Otac moj koji mi ih dade veći je od sviju.“ (Jevanđelje po Jovanu, 10:29.)

• „Tada im odgovori Isus i reče: Moja nauka nije moja, nego Onog Koji me je poslao.“ (Jevanđelje po Jovanu, 7:16.)

• „Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju Oca koji me je poslao.“ (Jevanđelje po Jovanu, 5:30.)

Povratna zamenica se ovde vraća na Isusa.

 A o Danu tom ili o Času tom niko ne zna, ni anđeli koji su na nebesima, ni sin, do Otac. (Jevanđelje po Marku, 13:32.)

• „I ako ko reče reč na Sina čovečijeg, oprostiće mu se; a koji reče reč na Duha Svetog, neće mu se oprostiti ni na ovom svetu ni na onom.“ (Jevanđelje po Mateju, 12:32.)

Nakon čitanja ovih i drugih potvrda koje je izrekao sam Isus, šta možemo da zaključimo? Nakon Isusove istinite i pouzdane potvrde da je istinski i jedini Bog Otac veći od njega i od svetog Duha, zatim da ono što zna nije od njega samoga, da on i sveti Duh ne znaju ništa o Sudnjem Danu i da on sam od sebe ništa ne može da učini, iskren tragalac za istinom treba da prihvati ono što je Isus kazao o sebi, i da ga ne smatra Bogom ili nekim ko je jednak Uzvišenom Bogu.

A sada raspravimo drugo važno pitanje:

Da li je Isus jedini Božiji sin?

Nađimo odgovor u Bibliji:

Adam je Božiji sin. (Jevanđelje po Luki, 3:23-38.)

* „I reče Gospod Mojsiju: Kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da učiniš pred Faraonom sva čudesa koja ti metnuh u ruku: a ja ću učiniti da mu otvrdne srce i ne pusti narod. A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.“ (Stari Zavet, Izlazak / Druga knjiga Mojsijeva, 4:21-22.)

* „Kazaću naredbu Gospodnju; On reče meni: „Ti si sin moj, ja te sad rodih.“ (Stari Zavet, Psalmi Davidovi, 2:7.)

Prema onome što potvrđuje Sveto pismo i što je sam Otac izjavio, David je još jedan Njegov sin.
*„Blago onima koji mir grade, jer će se sinovima Božijim nazvati.“ (Jevanđelje po Mateju, 5:9)

Kada propratimo naziv „Božiji sin“ u Bibliji, naći ćemo veliki broj „Božijih sinova“, tako da Isus nije Božiji sin jedinac. Iz toga možemo da zaključimo da Biblija koristi naziv „Božiji sin“ simbolično za dobrog ili pobožnog ili odabranog i časnog čoveka. Ono što smo naveli nas dovodi do ključnog pitanja, a to je:

Ko je bio Isus?

Nakon analize dokaza iz Biblije koji potvrđuju da je Bog jedan, a ne troje, i da Isus nije Bog, niti deo Boga, kao i da nije jednak Bogu i da nije Božiji sin u bukvalnom značenju, trebamo da postavimo pitanje: Ko je bio Isus?

Isus čovek u Bibliji

Nekoliko puta smo ukazali da je Isus u Bibliji opisan kao „čovek“ ili „sin čovečiji“, a u nastavku ćemo navesti neke stihove koji to potvrđuju:
• „Ljudi Izrailjci! Poslušajte reči ove: Isusa Nazarećanina, čoveka od Boga potvrđenog među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate.“ (Dela apostolska, 2:22.)
Ove reči je izgovorio Petar, Isusov sledbenik i prisni prijatelj, koji je izbliza bio svedok nekih stvari.

*„Dođe sin čovečiji, koji i jede i pije…“ (Jevanđelje po Mateju, 11:19.)

* „A mnogi od naroda čuvši ove reči govorahu: „Ovo je, zaista, prorok.“ (Jevanđelje po Jovanu, 7:40.)

* „Ali sada gledate mene da ubijete, ČOVEKA koji vam istinu kazah koju čuh od Boga.“ (Jevanđelje po Jovanu, 8:40.)

Neki prevodi Biblije ne otkrivaju ovu istinu otvoreno i jasno, zato proveri šta tvoja Biblija kaže o ovom kritičnom momentu njegovog života, u kojem je Isus posvedočio za sebe da je čovek. Zašto on nije direktno i jasno rekao: „Ali vi sad gledate mene da ubijete, a ja sam otelovljenje Boga koji vam istinu kazah.“ Da li može da se zamisli da je on skrivao istinu?

Isus poslanik u Bibliji

*A narod govoraše: „Ovo je Isus prorok iz Nazareta galilejskog.” (Jevanđelje po Mateju, 21:11.)

(Isus) Reče pak: „Zaista vam kažem,, nikakav prorok nije mio svojoj postojbini.“ (Jevanđelje po Luki, 4:24.)

*Zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao. (Jevanđelje po Jovanu, 13:16.)

A ljudi videvši čudo koje učini Isus govorahu: „Ovo je zaista onaj prorok koji treba da dođe na svet.“ (Jevanđelje po Jovanu, 6:14.)

* „…Isusa Nazarećanina, koji beše prorok, silan u delu i u reči pred Bogom i pred narodom.“ (Jevanđelje po Luki, 24:19.)

Ovo su samo neki biblijski od stihova koji pojašnjavaju da je Isus bio poslanik i glasnik jedinog istinskog Boga. I po drugi put kažemo, Isus nigde u Bibliji nije nazvan Bogom.

I poslednja važna kritička informacija o Isusu!

* „On u dane tela svog moljenja i molitve k Onome koji Ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utešen po svojoj pobožnosti.“ (Poslanica Jevrejima, 5:7.)

Koje zaključke možemo da izvedemo iz prethodnih biblijskih citata? Prethodni citati formiraju jedinstvenu poruku o postojanju samo jednog Boga.

* „..pre mene nije bilo Boga niti će posle mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim Mene nema spasitelja.“ (Stari zavet, Isaija, 43:10-11.)

* …jer Sam Ja Gospodar Bog tvoj, Bog Koji je ljubomoran… (Stari zavet, Izlazak/Druga knjiga Mojsijeva, 20:5.)

Biblija je prepuna stotinu sličnih potvrda, a onih koje im se suprotstavljaju vrlo je malo.

Cilj koja se stalno ponavlja jeste da je Isus verovesnik Jedinog istinskog Boga, Koji je stvorio Isusa, nas i sve ostalo.

Nakon što smo stigli do kraja putovanja u kojem smo tražili istinu, želeo bih da vas ispratim sa nekim pitanjima za razmišljanje:

– Zar ovo nije odgovarajuće vreme za stavljanje stvari na mesto koje im pripada?

– Zar ovo nije odgovarajuće vreme za stavljanje Isusa na mesto koje mu pripada, da bude poštovan samo kao čovek i poslanik Jednog istinskog Boga?

– Zar ovo nije odgovarajuće vreme da se vratimo našem Jedinom istinskom Bogu i Stvoritelju, da samo Njega obožavamo pre nego što bude prekasno (pre smrti)?

Konstatacija

Mnogi koji proučavaju Bibliju veruju da je Pavle, koji je rođen pete godine Nove ere, taj koji je preobličio temeljna verovanja hrišćanstva, uvođenjem „svetog“ trojstva, božansku prirodu Isusa, prvobitni (iskonski) greh, raspeće, spas kroz Isusovu krv itd. Zato je veoma prihvaćena teorija među ovim istraživačima da je Pavle napisao svoje poslanice pre četiri jevanđelja, koja su kasnije potpala pod uticaj Pavlovih verovanja i učenja. Razilaženje između Pavlovih učenja i originalne Isusove poruke dovela je do ove velike zbrke koju danas vidimo po pitanju prirode Boga. Za više informacija oko ove teme, pročitajte sledeću knjigu: „Trijumf istine“.

***

Zadnja misao

Nakon kritičkog, pažljivog i nepristrasnog čitanja ove knjižice, ozbiljan, poverljiv i iskren tragalac za istinom može da postavi nekoliko pitanja, poput:

– Šta je istina?
– Ko je istinski Bog?
– Koja je Njegova istinska poslanica?
– Gde je greška?


1.Prva Božija zapovest: Ja sam Gospod Bog tvoj i nemoj imati drugih bogova uza Me!“.     (op.rec.)         

2.Druga Božija zapovestNe Obožavaj nikakv lik rezan niti ikakvu sliku od onoga što je gore na nebu ili dole na zemlji, ili u vodi i ispod zemlje!“ (op.rec.)


Dr. Nadži I. el-Arfadž
www.abctruth.net
E-mail: [email protected]
[email protected]