Bibla dhe Kurani Studime Komperative
Senad Maku
Imajući u vidu historijsku hronologiju svete objave između Indžila /Evanđelja i Kur’ana, Plemeniti Bog nam je jasno pojasnio devijaciju hrišćana vezano za Isusu/Isa, a.s., i njihovo vjerovanje u Trojstvo. Istraživajući i dokazivajući jednu od najvažnijih doktrini hrišćanstva, kao što je doktrina Trojstva, u interesu je bilo pogledati, šta Kur’an kao posljednja objava govori o njoj?
Čovječanstvo je Isusa, shvatilo na ove načine: prema ateistima, Isus nije uopšte postojao. Prema hebrejima Isus je njihov protivnik, rođen od nemoralne žene i ne može se nikako nazvati Spasiteljem. Hrišćani ga Bogom smatraju ili Sinom Božijim. Dok prema Islamu on je Božiji Poslanik, s.a.v.s.[1]
Uticajem Rimljana, koji, iako su prihvatili hrišćanstvo, nisu napustili svoje mitološke bogove i nisu postali pravi monoteisti, oni su bili inkorporisani unutar Crkve i transplatisani su njihovi mitovi unutar hrišćanskih učenja. I tako je hrišćanstvo izopačeno ubacivanjem mita o Trojstvu kao neodvojivog dijela vjerovanja. Dok, u međuvremenu, Islam je kategoričan u tome da Bog i stvorenja su ontološki podjednaki, tako da, niti se Stvoritelj može transformisati u stvorenje niti se stvorenja mogu uzdignuti ili pretvoriti u Boga.[2] To znači, da je nemogući silazak Boga na zemlju i Njegova inkarnacija u čovjekovom tijelu, kao što propovijeda doktrina hrišćana.
Uvidjevši skretanje ljudi sa pravoga puta i izmjenu unutar objavljenih knjiga od Gospodara plemenitog, Allah, dž.š., je prije 14 vijekova poslao Svoga posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., uz posljednju poruku čovječanstvu. Prijašnje objavljene knjige nisu sačuvane u originalu onako kako su bile objavljene. Današnja Biblija je izmiješana tragovima Božije riječi sa riječima proroka, historičara, raznih autora i drugih ljudi, tako da se precizno ne znaju ni autori knjiga.
Prema gledištima Islama, Kur’an je onaj, koji je proživio i obnovio vjeru Isaa, a.s./ Isusa i vjeru svih drugih prijašnih poslanika. Glavna tačka sa kojom je Islam ili Kur’an došao je kako bi pojasnio koncept Boga, što je i primarna stvar u vjeri. Koncept Boga u hrišćanstvu je dostigao tu mjeru da svojstva Boga uspoređuju sa svojstvima čovjeka, pripisujući mu sudruga, ortaka, i obožavaju drugoga umjesto Njega.
Kur’an je uputa koja razdvaja svijetlo od tame i pokazuje nam najbolje šta se treba vjerovati i šta se ne smije vjerovati iz Biblije.[3]
Neispravne vjere imaju zajednički koncept o Bogu: ili spekulišu da su svi ljudi Bogovi ili priroda je Bog ili Bog je samo dio čovjekove imaginacije. Dakle, možemo reći da osnovna poruka izmišljenih vjera je da se Bog može obožavati u Njegovom stvorenom obliku. Vjere koje ne govore istinu pozivaju ljude na obožavanje stvorenog ili sa njihovog aspekta. Naprimjer, poslanik Isa/Isus, a.s., je pozivao svoje sljedbenike da vjeruju u Boga, ali oni, koji se smatraju njegovim sljedbenicima, danas pozivaju ljude da vjeruju u njega (Isusa), tvrdeći da je on Bog.[4]
Dakle, Kur’an je došao da udalji čovjeka od raznih paganskih obožavanja, da ga udalji sa krivoga puta i uputi na pravi put, kao što su i drugi Božiji poslanici to prije radili.
Poznata Italijanka, koja se bavi orijentalizmom, dr. Laura Veccia Vaglieri u svjoj knjizi “An Interpretation of Islam”, je istakla:
“Poslanik koji je bio Arap, nadahnut jakom vezom sa svojim Stvoriteljem, koji je pozivao u čisti monoteizam obožavaoce raznih vjera i sljedbenike hrišćanstva i hebreizma… Čast Islamu, paganizam u svim njegovim oblicima, vizija kozmosa, religijski rituali i tradicija društvenog života su oslobođeni od svih zastranjenja, kojim su pogođeni, dok čovjekov razum je oslobođen predrasuda. Čovjek, koji je , konačno, postao razuman svoga dostojanstva, klanja se samo Stvoritelju, koji je Vladar svih ljudi…”[5]
Francuski orijentalista, E. Demerngem, je rekao:
“Mesih, a.s., u Kur’anu, ima posebno mjesto. Njegovo rođenje nije bilo standardno, kao kod svih drugih. On je bio Božiji poslanik s kojim je Bog razgovarao… Kur’an ima za cilj pravo hrišćanstvo kada kaže: “Isa, a.s., je kao rezultat Božije riječi prenešene Merjemi i on je čovjek. Kur’an se bori protiv doktrine koja vjeruje da je Isa, a.s., (Isus) Bog… On se ne bori protiv pravog hrišćanstva. Tako da, hrišćanin treba biti zadovoljan borbom Kur’ana prema Trojstvu”.[6]
Napoleon Bonaparta je rekao:
“Musa (Mojsije), je sa objavljenom Božijom vjerom poslan svome narodu, Isa (Isus), rimskom svijetu, dok, Muhammed, s.a.v.s., čitavom svijetu. Arabija je bila paganska zemlja. Šest vijekova nakon Isa, a.s, dok, Muhamed, a.s., je upoznao svijet sa vjerovanjem u Jednog Jedinog Boga, koji je Bog Ibrahima, Musa i Isa, a.s., Arijevci i druge različite sekte, zbuniše svijet o doktrini Trojstva: Ocu, sinu i Svetome Duhu. Vidimo da je Muhamedu ovjavljeno da je Bog Jedan, dok, Trojstvo imponuje ideju mnogoboštva”.[7]
Nećemo izostaviti da ne spomenemo i poznatog teologa, Hansa Künga, profesora Teološkog hrišćanskog fakulteta, Tubingas Univerziteta, od 1960. do 1979-, zatim direktora Teološke Institucije, spomenutog univerziteta, koji tvrdi:
“Informisani muslimani, kao i hebreji, do sada nisu mogli shvatiti ideju Trojstva… Stvorene razlike doktrine Trojstva imeđu jednog i tri Božanstva, nisu zadovoljili muslimane, jer su veoma nejasno objašnjeni teološki termini, koji su sirijskog, grčkog ili latinskog porijekla. Muslimanima su sve ovo iste riječi… Zašto bi neko trebao nešto dodati konceptu identiteta i unikatnoj prirodi Božanstva, stvar koja samo umanjuje ili gubi identitet i njegovu unikatnu prirodu.”.[8]
Plemeniti Kur’an strogo poriče doktrinu Trojstva, svetost Isusa, poriče da je Isus Bog i da se njegova majka Merjema (Marija) obožava, kao što to rade pojedine hrišćanske sekte. Također, Kur’an poriče da se bilo koje dijete Bogu pripisuje, itd… Allah, dž.š., o ovome kaže:
“Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.” (Al-Ma’ide,73)
“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću. Reci: “Kako se možete, pored Allaha, klanjati onome koji vam nije u stanju kakvu štetu učiniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve čuje i zna.” (Al-Ma’ide,75-76)
“A kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’” – on će reći: “Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (Al-Ma’ide,116-117)
Također, Kur’anski citat koji slijedi gdje se Allah, dž.š., obraća sljedbenicima knjiga, Jevrejima i hrišćanima preko njegovog posljednjeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., riječima:
“O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.” (An-Nisa,171)
Kao što smo napomenuli, Trojstvo je ništa više nego li uticaj paganskih religija na hrišćanstvo, imitacija izreka starih nevjernika. Ovo najbolje potvrđuje Allah, dž.š., u plemenitom Kur’anu:
“Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.” To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?” (At-Tewba, 30)
Također, Kur’an poziva hrišćane i jevreje da vjeruju u jednoga Boga i da samo Njega obožavaju:
Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” (Ali-‘Imran, 64)
“O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje.” (Al-Ma’ide, 15-16)
“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!” Reci: “Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Mejremina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće, i Allah sve može.” (Al-Ma’ide,17)
Kur’an poziva ljude da vjeruju u jednoću Boga, i da nije rodio i nije rođen. Jedan je i bez sudruga. O ovome plemeniti Allah u Kur’an govori:
“I jevreji i kršćani kažu: “Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi.” Reci: “Pa zašto vas onda On kažnjava zbog grijehova vaših?” A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će oprostiti, a koga hoće, On će kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i Njemu će se svi vratiti.” (Al-Ma’ide,18)
“Allah kaže: “Dvojici bogova se na klanjajte! – samo je jedan Bog – i samo se Mene bojte!” (An-Nahl, 51)
“On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!” (Al-Hadid, 3)
“Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara – a stvara parove i od stoke – da vas tako razmnožava. Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Aš-Šura, 11)
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!” (Al-Ihlas, 1-4)
Prof. Abdul Ahad Dawud, (bivši glavni biskup, David Benjamin Keldani) ističe: Formula hrišćanske doktrine je: “U ime Oca, Sina i Svetoga Duha” ne spominje ime Bog. Allah nije otac sinu, niti sin ocu. On nema majku (nije rođen). Vjerovanje u “boga Oca, boga Sina, i boga Svetoga Duha” je direktno poricanje jednoće Boga… koje je zasnovano na tri nesavršena stvorenja, bilo to zajedno ili zasebno, ne mogu biti pravi Bog.[9] Matematika kao nauka nas podučava jasno da jedan ne može biti više ni manje od jedan: jedan nikad nije veći od jedan, i ako mu dodamo plus jedan plus jedan. Drugačije rečeno, jedan ne može biti podjednak niti sa tri niti suprotno. Konstantacija da 1+1+1=1 nije matematička, je apsurdna konstatacija![10]
U jednom pismu[11], napisano od Leon Nikolajević Tolstoj[12], 15. marta 1909.god., između ostalog se navodi: “… moram reći nemam nikakvu sumnju da, prema njegovom ispoljavanju pogotovo vanjskom, Islam je na većem nivou i neuporediv sa Hrišćanskom crkvom. Ako govorimo o prednosti između Hrišćanske crkve i vjere islama, svaki pametan čovjek umjesto Svetog nerazumnog Trojstva, oproštanju grijeha, komplikovanih vjerskih rituala, molitvi upućenih majci Isusovoj, bezbroj molitvi upućenih svecima i njihovim slikama bez imalo sumnje, vjeru islam može smatrati uzdignutijom, vjerom koja poziva u vjerovanje u jednoga Boga, gdje Muhammed, s.a.v.s., je rob i Njegov poslanik. I ovo ne može biti nikako drugačije”.[13]
U Buharijovoj zbirci hadisa se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Allah kaže: Čovjek me psuje i ako nema pravo na to. Utjeruje me u laž i ako nema pravo na to. A njegovo psovanje Mene je njegov govor da Ja imam dijete. Njegovo utjerivanje Mene u laž je to što tvrdi da ga ne mogu vratiti/oživiti kakvim je bio.”[14]
Također se prenosi u Muslimovom Sahihu, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Niko nije strpljiviji od Allaha na uvrede koje mu se nanose. Ljudi Mu pridružuju druga božanstva, pridaju Mu dijete, a On ih i pored toga podržava u zdravlju i zbrinjava ih životnim potrebama.”[15]
Allah, dž.š., u Kur’anu obraća se Muhammedu, s.a.v.s., da kaže onima koji varaju:
“Reci: “Oni koji o Allahu laži iznose neće postići ono što žele.”Uživaće kratko na ovome svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali.”(Junus, 69-70)
“Zato nevjernicima još vremena dadni, još koji trenutak ih ostavi.” (Tarik 17)
Ova poglavlja završavam časnim ajetima u kojima Allah dž.š., kaže: “O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su istina, dobro znate? O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete? ” (Ali Imran, 70-71)
“Allah kaže: “Dvojici bogova se ne klanjajte! – samo je jedan Bog – i samo se Mene bojte!” (En-Nahl, 51)
“Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?” Reci: “Ja ne tvrdim.” Reci: “Samo je On – Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu ravnim!” (El-Enam, 19)
“U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude!”. (Bekare, 25)
————————————————
[1] Dr. Murad Hofmann, “Islami në mijëvjeçarin e tretë”, Skoplje, 2007, str. 193.
[2] Ismail Raxhi El Faruki, “Tevhid, njegove implikacije o mišljenju i životu –( Tevhidi, implikimet e tij për mendimin dhe jetën)”, Priština, 2006, str. 40.
[3] Razlika između Kur’ana i Biblije je u činjenica da Kur’an konstantno nameće izvor svetosti od Boga svjetova. (Vidi ove Kuranske citate: Ali Imran 164; Nisa 82; Nisa 105; Junus 57; Nahl 64; Fussilet 53; Ali Imran 3; Ibrahim 1) Vjera islam je vjera dokazana Kur’anom, kao što je dokazano da je Kur’an objavljen od Svemogućeg Boga, dok u Bibliji ne možemo pronaći neki citat, koji dokazuje vjeru hrišćanstva. Nigdje se u Bibliji ne možete naći, da se Bog obraća narodu Musa, a.s., ili sljedbenicima ovoga naroda, istaknuvši da je njihova vjera hebraizam ili objava hrišćana, da je njihova vjera hrišćanstvo. Drugim riječima, imena poput hebraizma i hrišćanstva nisu posjedovali svoju originalnost i svoju prirodnost. Onda, dosta vremena nakon odaska Isusa sa ovoga svjeta, njegovoj vjeri je dato ime hrišćanstvo. Dok o islamu, Kur’an časni kaže: “Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati.” (Ali ‘Imran, 19) “A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.”(Ali ‘Imran, 85)
Tokom oproštajnog hadždža, u kojem je Poslanik, s.a.v.s., održao posljednji govor pred mnoštvom ashaba, tog istog dana, Allah, dž.š., mu objavio ajet: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (Al Ma’ide, 3) Spomenuti ajeti Kur’ana su kao pečat, koji iskazuje da je Allah dž.š., jedini autor Kur’ana i da je vjera Islam ta kojoj se trebamo pridružiti. Također, Bog, ne samo da je objavio Kur’an, imavši u vidu da treba ostati kao poruka čovječanstvu do kraja svijeta, on treba ostati onako kako je objavljen, i obećanje Boga o očuvanju originalnosti Kur’ana jeste jedno veliko čudotvostvo, o ovome kaže Allah, dž.š., u Kur’anu: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (Al Hidžr, 9)
[4] Ebu Emine Bilal Filips, “Ispravna božija vjera – Feja e vërtetë e Zotit”, Priština, 2006, str. 15-16.
[5] Ulfe Azizus Samed, “Islam i hrišćanstvo – Islami dhe krishterimi”, str. 52.
[6] Ajni Sinani, “Drugi o Islamu – Të tjerët për islamin”, Pristina, 2005., str. 149.
[7] Isto, str. 127.
[8] “Christianity and the World Religions” by Hans Kung, 1986., (Doubleday & Co., Inc., Garden City, NY) str. 113, prema www.bibladhekur’ani.com, “Neshvaceno trojstvo- Triniteti i pakuptueshëm” od Rrezart Beka.
[9] Abdul Ahad Dawud, “Muhamedu u Bibliji – Muhamedi në Bibël”, str. 23-24.
[10] Isto, str. 24-25.
[11] Ovo pismo je upućeno Jeleni Vekilovi, koja je bila uplašena za svoju djecu vezano za to kojoj vjeri trebaju služiti (njena djeca su tražila dozvolu da pređu na vjeru svoga oca, jer je njihov otac bio musliman, dok majka hrišćanka). Jelena Vekilova, 2. marta 1909., je poslala pismo Leon Tolstoju, smatrajući da, osim inteligentnog pisanja Tolstoja, niko drugi ne može joj pružiti korektniji i odlučniji odgovor vezano za ovo veoma bitno porodično pitanje. Na postavljeno pitanje, Tolstoj joj je odgovorio 15. marta 1909. Originalno pismo, koje je Leon Tolstoj poslao Jeleni Velikovi, danas se nalazi u muzeju Leon Tolstoja u Moskvi, kada je poslao 1978. godine sin Jelene, Farisi (Borisi) pisma tako da i dan danas se javno prikazuju u spomenutom muzeju. Više o ovim podacima vidi kod: Leon Nikolajević Tolstoj, “Tolstoj o Muhamedu – (Tolstoi për Muhamedin (salallahu alejhi ves-sel-lem)”, Skoplje 2006, str. 82-91.
[12] Leon Nikolajevič Tolstoj je rođen 1828. godine u Jasna Pojana (Rusiji). Po profesiji je bio romanopisac, poeta, novelista, kritičar. Njegova djela imali su veliki uticaj na evropsku i svjetsku književnost. Tolstoj je bio i dalje je izvanredna pojava u evropskoj i svjetskoj književnosti. Od poznatih njegovih djela su: (Rat i mir- Lufta dhe paqja) (1864-1869.); Ana Karenina (1873-1877.); (Proživljenje- Ringjallja) (1889-1899.); itd., i ove knjige su prevedene na više od sto različitih jezika i izdate su u više od 220 miliona primjeraka. (Biografija preuzeta iz knjige“Tolstoj o Muhamedu – Tolstoi për Muhamedin (salallahu alejhi ves-sel-lem)”)
[13] Leon Nikolaevć Tolstoi, “Tolstoj o Muhamedu- Tolstoi për Muhamedin (salallahu alejhi ves-sel-lem)”, Skoplje, 2006, str. 87.
[14] Buharija u svome Sahihu, kitabu: bed’ul halk, babu: ma xhae fi kavlil-lahi vehuve jebde’ul halk. br. hadisa 2954. (Elektronska Enciklopedija u CD devet kolekcija hadisa, verzija II.) Dok u knjizi Ibn Kesira imamo također ovaj hadis, gdje se navodi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvišeni Allah veli: “Čovjek Me utjeruje u laž, a na to nema pravo.Vrijeđa me kada kaže: ‘’Allah je sebi uzeo dijete, a Ja sam Jedan i nepromjenljiv, nisam rodio, niti sam rođen, i niko Mi ravan nije!’” (Buharija u njegovom Sahih, 59/1/3193- Fet’hul Bari; Nesai u Es-Sunenul Kubra, 21/118, prema Hafiz Ibn Kesir, “Priče o Allahovim Poslanicima – (Rrëfime për të dërguarit e Allahut)”, Priština, 2005, str. 626.)
[15] Muslim u svome Sahihu, kitabu: sifetul kijameti, vel xhenneti ven-nar, babu: la ehadun esbere minell-Llah ala edhen. br. Hadisa 5016. (Elektronska Enciklopedija na CD-u devet kolekcija hadisa, verzija II.)
