Da li je mo Moć i Slava navela Muhammeda, a.s., da napiše Kuran?

Moć i Slava kao motiv?

Jedna od kleveti adresirana Muhammedu, a.s., je  :“ Žudnja za položajem, moći, slavom i liderstvom je podstakla Muhammeda, a.s., da napiše (sastavi) Kur’an”. Također i ova pretpostavka je u suprotnosti historijskim činjenicama. Tokom čitavog života nije bio pošteđen uvreda od strane arapa, i pored toga mogao je biti njihov vođa, jer su mu sami arapi ponudili. Kada je postao vođa svih muslimana, nije se promjenio. Njegov karakter nam jasno pokazuje da nije bio željan vlasti i lične slave. Muhammed, a.s., bio jeindikativno ov nevjerovatan primer skromnosti. Uprkos tome što je, kao poslanik, uživao najviši društveni status i što je kao državnik, poneo najveću odgovornost, sam je muzao svoju stoku, krpio svoju odeću, popravljao obuću i pomagao suprugama u kućnim poslovima.

U jednom periodu svoga života, ljudi su počeli ustajati na noge iz poštovanja, kada je to primetio Vjerovjesnik, a.s., zabranio im. Također, Vjerovjesnik, a.s., je radio zajedno sa svojim prijateljima, iako nisu imali želju vidjeti ga kako se umara zajedno s njima. Ali u takvim slučajevima im govorio: “Znam da mi želite uslugu, ali ja ne želim”. Njegovi slijedbenici čitavo vrijeme bili su spremni pokoriti mu se, ali je on čitavo vrijeme insistirao na tome da, pokorenje pripada samo Allahu, dž.š., i nikakome drugom. Jednom mu se približi jedan stranac, koji je drhtao iz poštovanja prema njemu, zatim mu Vjerovjesnik, a.s., rekne: “Smiri se brate, ja sam samo sin jedne žene koja je jela suhi kruh.”

Muhammed, a.s., je naredio da njegovo mezarije i ličnost se nipošto ne smiju obožavati nakon njegove smrti. “Pazite, ne uzimajte moj grob za džamiju!”, ”Ne smijete me obožavati i slaviti kao hrišćani Isa sina Merjemina, nego recite: on je rob Allahov i Njegov poslanik”.

 Oni koji kažu da je Muhammed, a.s., sam napisao Kur’an, s ciljem da ostvari liderske ambicije za svoju moć i slavu, možemo im reči; Da bi Muhammed, a.s., naravno odustao od Kur’ana, tj., citata, koji govore protiv njegovih ambicija. Ali on to nije uradio. Zašto bi pisao knjigu i sebe obavezao govoreći ljudima da je bespomoćan, slabičak i da nije ništa znao o misterioznim silama, i nije donio nikakvu novu doktrinu, i zašto bi rekao da nezna pisati i čitati, i da nije uopšte to njegova knjiga? (Vidi citate: Araf, 188, Hudžurat, 6, Ka­sas, 86, Kehf, 110, En’am, 50, itd.). Ako kažemo da je Muhammed, a.s., imao za cilj napisati Kur’an, kako bi dobio vlast, onda je zaista teško objasniti postojanje ovih ajeta (citata).

Autor teksta:

Mr. Senad MAKU, “Shpifjet ndaj te vertetave islame (Potvore o istinama islama)”, str. 24-26.
Prevod i obrada teksta:
Mr. Mirsad ASLANI (Ph.Dc.)