Bibla dhe Kurani Studime Komperative
Bogatsvo kao motiv?
Neki tvrde da je Muhammed, a.s., lažno pripisao Kur’an Bogu, a sebe prozvao poslanikom, samo da bi stekao bogatstvo, to jest: “materijalni interesi kao motiv”. Također govore: “Možda je Muhammed, a.s., bio veliki ljubitelj bogatsva, i zato je Kur’an pripisao Bogu, s ciljem da se što više obogati”. Međutim, ova hipoteza nije podudarna historijskim činjenicama.
Oni koji poznavaju način života Muhammeda, a.s., sama pomisao na ovako nešto je velika uvreda. Životopis Vjerovjesnika, a.s., je u historijskim dokumentima opisan u najsitnijim detaljima, kako prije poslanstva, tokom poslanstva i sve do svoje smrti. Imovinsko stanje Muhammeda, a.s., je bilo bolje pre obznanjivanja poslaničke misije nego posle, bio je oženjen Hatidžom, r.a., koja je bila veoma imučna žema.
Dakle, materialna pozicija Muhammeda, a.s., bila je puno bolja prije, neglo li tokom poslanstva. Sa 25 godina, oženio se Hatidžom, r.a., koja je bila poznata i bogata poslovna žena. Tokom svoga poslanstva, životni standard i materialno stanje nije mu baš bilo na zavidnom nivou.
Često se prenosi da jedina dnevna hrana u domu Vjerovjesnika, a.s., bile su hurme, tako da, i često njegove žene navode da se vatra mjesecima nije ložila u njihov dom, jer nisu posedovali ništa od hrane. Dakle, jedina hrana s kojom su preživljavali bile su hurme i voda, desilo se ponekad da se na trpezi nađe i kozije mlijeko, koje je dobivao na poklon od prijatelja.
Omer, r.a., je rekao: “Zaista sam posvjedočio kako Vjerovjesnik, a.s., čitav dan gladuje, nije imao ni najgoru vrstu datula da ih pojede.”
Martin Lings, u svojoj knjizi: ”Muhammed, život vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima”, kaže: “Poslanik i njegova porodica su živjeli veoma oskudno. Aiša navodi da prije oslobođenja Hajbera nikada se nije zasitila datulama. Njihovo siromaštvo je bilo takvo, da nikada njegove žene nisu ništa tražile, izuzev primarnih uslova za život.”
Aiša, radijallahu anha, rekla je svome sestriću Urveu:: “Tako mi Allaha, sestriću, mi smo znali ispratiti jedan mlad mjesec, pa drugi, pa treći – tri mlađaka u dva mjeseca, a u sobama Božijeg Poslanika, a.s., ne bi bila potpaljena vatra.” Od čega ste živjeli – upitah. “Od dvije stvari” – reče: “hurmi i vode.” “Samo ponekad bi obrok obogatili kravljim mlekom koje bi im poklonio neko iz Medine.” “Često se dešavalo da Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa svojom porodicom otišo na spavanje gladan, a također i pokrivali se pocjepanim odećama”.
Jednoga dana mu je došao njegov prijatelj Omer, r.a., pa je pogledom razgledao po sobi i ne nađe ništa osim hasure na kojoj je ležao Vjerovjesnik, a.s., koja je ostavila trag na njegovom boku. Sve što je bilo u kući je bilo nekoliko pregršti ječma u zdjeli (posudi), a u njegovoj blizini je bila okačena o klin pohabana mješina. To je sve što je imao Allahov Poslanik, a.s., onog dana kada mu se pokorilo i pola arapa. Kada je Omer, r.a., vidio ovo, nije mogao suzdržati suze iz svojih očiju, pa ga je upitao Allahov Poslanik, a.s: “Šta te je rasplakalo Omere?” Reče Omer: “A kako da ne plačem?! Kajsar i Kisra uživaju u blagodatima dunjaluka, a Allahov Poslanik nema ništa osim onoga što vidim.” Na to mu reče Poslanik a.s: “Zar ne bi bio zadovoljan, o Omere, da sve što Kajsar i Kisra imaju bude njihov udio na dunjaluku i njegove blagodati, a da ahiret bude samo za nas!?”
Predstavnik mušrika, Utbe ibn Rebia, je jednom prilikom došao Vjerovjesniku, a.s., i ponudio mu je sve privilegije: da bude kralj Kurejšija, da bude najbogatiji među njima i da ima žene koje god poželi. Jedini uslov je bio da se okane Islama i obožavanje Jednoga Boga. Također, ponuda mušrika preko Ebu Taliba, da prenese Muhammedu, a.s.: “Ako Muhammed napusti svoju misiju”, govorili su oni: “mi ćemo ga uzeti za svoga vođu, sejida i dati mu blaga koliko hoće. U protivnom slučaju, progonit ćemo žestoko njega, njegove pristalice i sve njegove zaštitnike bez obzira na njihov položaj i starinu.” Ove prijetnje su Ebu Taliba toliko uplašile, da je to smjesta saopćio Muhammedu, a.s., i zamolio ga da primi ponude mekanskih prvaka. “Tako mi Allaha”, odgovori Muhammed, a.s.: “Kad bi mi dali mjesec u jednu, a sunce u drugu ruku, ja se ne bih odrekao onoga što mi je Bog naredio.”
Muhammed, a.s., kad god bi dobio nešto na poklon (kao i slučaj kada mu je vođa Fidak poklonio četiri deve natovarene robom), sve bi podelio siromasima i ništa nebi od toga za sebe lično zadržao. Kada je Muhammed, a.s., preselio, nije posjedovao nikakvo bogatstvo. Čitavo njegovo bogatstvo bilo je sedam dinara, koje je podjelio siromasima prije smrti, strahujući da ih ne ostavi iza sebe.
Veliki broj događaja, koji opisuju zivot Muhammeda, a.s., sve od početka njegovog života, pa sve do smrti. Veoma je štedio. Ideja, da je njegova namjera bila materialno bogatstvo je u suprotnosti historijskim činjenicama. Da su Muhammeda, a.s., zanimali status, bogatstvo, slava i vlast, nipošto ne bi propustio ovu zlatnu ponudu mušrika. O ovoj tematici možemo vidjeti i u Novoj Hrišćanskoj Enciklopediji, tom I, str. 1001: “Navodi da glavna inspiracija koja je navela Muhameda na revoluciju, je jedino materialna korist, ali ova hipoteza uopšte nije podudarna historijskim činjenicama.”
Autor teksta:
Mr. Senad MAKU, “Shpifjet ndaj te vertetave islame (Potvore o istinama islama)”, 20-24. str.
Prevod i obrada teksta:
Mr. Mirsad ASLANI (Ph.Dc.)
