Bibla dhe Kurani Studime Komperative
Poštovani čitaoče!
Želimo vas upoznati sa mjestom Isusa Krista, neka je Božiji mir i blagoslov na njega, u vjeri koja se iz dana u dan sve više širi, u vjeri u koju ulazi sve više ljudi iz različitih nacija…, u vjeri koja se zove islam. Ovo radimo samo iz razloga jer nas je Bog obradovao lijepim vijestima u Kur’anu, u 62. ajetu sure El-Bekara: “One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji i kršćani, i Sabijci – one koji su u Allaha i onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničeg se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati”, i 136. i 137. ajetu iste sure: “Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu (Abrahamu), i Ismailu (Ismael), i Ishaku (Isak), i Jakubu (Jakov), i unucima, i u ono što je dato Musau (Mojsiju) i Isau (Isusu), i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije, i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i zna.’”
Mnogi ljudi imaju pogrešno mišljenje o muslimanima koje doživljavaju kao protivnike Isusa, smatrajući da oni negiraju Isusa, njegova čuda i njegova učenja, ali to je potpuno pogrešno mišljenje. Naime, muslimani gaje veliko poštovanje prema Isusu koje je toliko izraženo da svaki musliman, kada se spomene ime Isusa, treba reći “neka je Božiji mir i blagoslov na njega”, jer je to jedan vid poštovanja prema ovom Božijem poslaniku, jednom od odabranih poslanika. Svaki je musliman obavezan da voli i poštuje Isusa i svako ko svjesno negira njegova čuda i njegovo poslanstvo izlazi iz okvira islama.
Islam je došao da potvrdi i da upozna ljude sa svim poslanicima, pa tako i sa Isusom. Mnogi se kršćani čude kada muslimani kažu da je Isus, odnosno na arapskom Mesih, ali nema razloga za to jer je i u samom Kur’anu spomenut takvim imenom, što znači “Pomazanik”. Kada se kaže Krist ili Hrist, mnogi ljudi pomisle da je taj naziv povezan sa Isusovim razapećem, međutim, to je pogrešno poimanje, jer Isusa je Bog nazvao Kristom ili Mesihom zbog njegove misije i njegovog poziva ljudi u monoteizam. Isus je između svih poslanika odabran od Boga da bude među posebnom petericom Božijih poslanika, i tome nas uči islam.
Muslimani vjeruju u sva čuda koja je radio Isus, a. s., od njegovog rođenja pa preko oživljavanja mrtvih, liječenja gubavca, slijepog i tako dalje. Ali, muslimani vjeruju da je to radio Božijom dozvolom, a ne zato što je bio Bog. U Bibliji, Isus negira da je sam činio čuda i kaže da je to bilo Božijom voljom, u što se možete uvjeriti ako pogledate u Evanđelje po Jovanu, 5:30:
“Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe, kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan, jer ne tražim volje svoje, nego volje Oca koji me posla.”
Osim ovog citata, u Bibliji možete naći i mnoge druge u kojima Isus napominje da ništa sam od sebe ne može činiti, već jedino voljom Boga, kao naprimjer u Evanđelju po Jovanu, 8:26–29:
“Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ja ono govorim u svijetu što čuh od Njega. Ne razumijaše, dakle, da im govoraše za Oca. A Isus im reče: Kad podignete sina čovječijega, onda ćete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj onako govorim. I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je Njemu ugodno.”
Dakle, Isus uporno ponavlja da ništa sam od sebe ne može činiti i da čini samo ono što mu Bog naredi. Isto tako, u Evanđelju po Jovanu, 17:7–8, kaže se:
“Sad razumješe da je sve što si mi dao od Tebe. Jer riječi koje si dao meni, dadoh im; i oni primiše, i poznadoše istinito da od tebe izađoh, i vjerovaše da si me ti poslao”, i ove su riječi još jedan dokaz da je Isus tvrdio da je poslat od Boga, a ne da je Bog.
U Evanđelju po Marku, 12:29, kaže: “…a Isus odgovori mu: prva zapovijest od svih: Čuj Izrailju, gospod je Bog naš Gospod jedini.” Znači, prva zapovijest, koja je iznad svih ostalih, jeste da nikog ne smatramo Bogu ravnim. I u Kur’anu cijela jedna sura, El-Ihlas, govori upravo o jednoći Boga:
“Reci: ‘On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, I niko Mu ravan nije!” Mnogo je i drugih ajeta, stihova u Kur’anu, koji govore o jednoći Boga, a mi ćemo navesti samo jedan iz sure El-Bekara:
“Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekog bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!”
Iz navedenog saznajemo da je najveći grijeh koji čovjek može počiniti bogohuljenje, tj. da Bogu pripišemo druga u bilo kojem smislu, a to je ujedno i jedini grijeh koji Bog neće oprostiti, ukoliko se za njega ne pokajemo prije smrti, a od drugih grijeha oprostit će onome kome On hoće.
U Evanđelju po Jovanu, 14:24, Isus kaže:
“A riječ što čujete nije moja, nego mog Oca koji me posla”, što znači da Isus ponovo sam za sebe svjedoči da je poslanik, tj. čovjek koji je poslan od Boga čovječanstvu da poziva ljude u monoteizam. U Evanđelju po Jovanu, 5:30, navodi se: “Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje, nego volju Oca koji me je poslao”. Ko god kaže da ne sudi na osnovu svoje volje, već na osnovu Božije volje, takav je musliman, što znači da je Isus, prema navedenom stihu, bio musliman. Ovdje je potrebno ukazati na činjenicu da muslimani nisu neka posebna grupa ljudi, nego da se muslimanom smatra svaki čovjek koji vjeruje u Jednog Jedinog Boga i koji Mu se pokorava. Što znači, dragi čitaoče, kako god vi sebe nazivali, vi ste musliman, ako ispunjavate navedeni uvjet.
Prema učenju Biblije, Isus je obavljao i molitvu kao što to danas rade muslimani. U Evanđelje po Mateju, 26:36–39, kaže se: “Tada dođe Isus s njima u selo koje se zove Gestsimanija, i reče učenicima: ‘Sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu.’ I uzevši Petra i oba sina Zevdejeva zabrinu se i poče tužiti. Tada im reče Isus: ‘Žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i stražite sa mnom.’ I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: ‘Oče moj! Ako je moguće da me mimoiđe čaša ova, ali opet ne kako ja hoću, nego kako Ti hoćeš.’” I u ovim stihovima Isus ponavlja da se predaje volji i odredbi Božijoj. Nigdje u Bibliji ne možete naći da Isus kaže: “Ja sam Bog” ili “Mene obožavajte”.
Još jedna od počasti i od dokaza poštovanja Isusa u islamu jeste da je on u Kur’anu spomenut dvadeset pet puta po imenu, dok je Muhammed, s.a.v.s., poslanik islama, spomenut samo četiri puta. Druga počast koju islam ukazuje Isusu jeste da se cijela peta sura, poglavlje, zove “Trpeza”, u kojoj se govori o onoj trpezi koja je Isusu spuštena sa neba. U Kur’anu se nalazi 19. sura koja se zove “Merjem” (Marija), koja govori o Isusovoj majci Mariji. O Isusu govori čak petnaest različitih sura! U 85. ajetu šeste sure govori se o Isusu kao časnom poslaniku; u trećoj suri, ajeti 45–47, i devetnaestoj suri, ajeti 22–33, govori se o Isusovom rođenju; u trećoj suri, ajeti 52–53, i petoj suri, ajeti 114–118, govori se o Isusovim apostolima; u petoj suri, ajeti 48–49, govori se da je poslat s Indžilom (Evanđeljem)…
Ako ste, čitaoče, pravi sljedbenik Isusa i ako se vaša vjera i ubjeđenje ne baziraju na slijepom slijeđenju učenja Crkve, onda obratite pažnju na sljedeće stihove iz Biblije, u Evanđelju po Jovanu, 8:32, u kojima se navodi da je Isus rekao: “I poznat ćete istinu, i istina će vas izbaviti.” Dakle, ako istinski tražite istinu, naći ćete je. A Isus je u Bibliji, u Evanđelju po Jovanu, 16:7 i 16:12–14, napomenuo gdje se nalazi ta istina: “Bolje je za vas da ja idem, utješitelj neće doći k vama; ako li idem, poslat ću ga k vama”; “Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi. A kada dođe on, Duh istine, uputit će vas na svaku istinu; jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje, i javit će vam što će biti unapredak.” Iz ovoga se razumije da je Isus napominjao da će doći posljednji Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.s. Ako ste, o čitaoče, pravi kršćanin i ako istinski slijedite Isusova učenja, onda morate da vjerujete u posljednjeg Božijeg Poslanika i da ga slijedite, kao i da vjerujete u Kur’an, jer je to Istina s kojom je došao Muhammed, s.a.v.s., a koju je u Bibliji predskazao Isus. Muhammeda, s.a.v.s., nije pozivao po volji svojoj, već je samo prenosio ono što je čuo od Boga, što potvrđuje navedeni stih. Ovaj stih iz Biblije možemo uporediti sa jednim kur’anskim ajetom, stihom, iz treće sure koja se zove “Imranova porodica”, ajet 19, koji glasi: “Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali, Allah će brzo obračunati.”
Riječ islam na arapskom jeziku znači pokornost Jedinom Bogu i, shodno tome, ko god je pokoran Bogu, a prije toga istinski vjeruje u Njega i u sve Njegove poslanike i knjige, on je u okviru islama i smatra se muslimanom.
Nadamo se da smo vam približili sliku Isusa u islamu, na malom prostoru i s jednim ciljem – da svi oni koji žele da saznaju o pravim istinama koje njeguje islam, mogu to pronaći ovdje, prepoznati u ovim redovima i drugima preporučiti. Ukoliko želite da saznate više o Isusu u islamu, o Mariji, o samom islamu, da se upoznate sa pozivom islama i vjerovanjem muslimana, ili ako razmišljate o tome da prigrlite vjeru svih Božijih poslanika i vjerovjesnika, nabavite besplatan primjerak Kur’ana i u njemu ćete naći sve što vas zanima i odgovore na sva pitanja.
Minber.ba
