Bibla dhe Kurani Studime Komperative
Bilo bi normalno očekivati da pisari evanđelja, kad govore o biografiji Mesije, koga smatraju Bogom i Sinom Božijim, i ne spominju nešto što se zove Mesijino porijeklo, jer pravi Bog nema rodoslovlja. Ovako bar govori zdrav razum, istina i stvarnost. Zdrav razum, dakle, govori da Bog nije kao čovjek, da se On ne može porediti sa svojim stvorenjima, te da On nije nikome i ničemu sličan. Historijska stvarnost ne dopušta mogućnost da autentične knjige bilo koga vjerovjesnika mogu govoriti o nečemu što se zove Božije porijeklo. Ja ovdje spominjem izraz „historijska realnost”, ne zato što on ovdje ima posebnu težinu, već da bi iscrpili sve eventualne mogućnosti. Dakle, logika (sud razuma) i historijska stvarnost isključuju mogućnost da istinski Bog može imati svoje porijeklo. Međutim, sa lažnim, izmišljenim bogovima, stvari ne moraju stajati ovako. Hoću reći da je kod njih upravo obrnuto, tj. imaju svoje porijeklo, očeve, djedove itd. Ni ovo, također, nije van zdrave pameti i historijske stvarnosti… Dakle, sa logikom i historijskom realnošću se ne kosi da lažni bogovi poput Kisre, Cezara, Lata ili Hubela, mogu imati svoje očeve, djedove, porodice i sl. Sve ovo zdrav razum može prihvatiti, a historijska stvarnost potvrditi. Tako kurejšijski prvaci dolaze i pitaju poslanika islama, Muhammed, a.s.: „Navedi nam rodoslovlje svoga Gospodara?” tj. reci nam njegovu lozu iz koje potječe. Postupili su ovako jer su ranije već bili navikli da svojim božanstvima daju rodoslovlje. Kakav je bio odgovor Poslanika, a.s. Božiji Poslanik, s.a.v.s., lično im nije odgovorio, nego je odgovor dao Uzvišeni Allah objavljujući Kur ’ an koji se čita i u njemu riječi:
Reci: On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas, 1-4)
Prema tome, Uzvišeni Allah nije nikoga rodio i nije rođen. Nema druga i niko Mu ravan nije. On je pravi i istinski Bog. Što se tiče lažnih bogova, sa njima stvari drugačije stoje. Njih je u Mesijino doba bilo veoma mnogo. Rimljani su imali mnogo lažnih bogova. Grci također. I jedni i drugi su u Mesijino doba bili na sceni svjetske pozornice. Rimska vlast i država prostirala se, ne samo na prostorima Palestine, nego i u drugim krajevima Bliskog istoka. Čak je i Egipat ulazio u sastav prostranog Rimskog Carstva. Grčka kultura, filozofija, i pagansko učenje, sa svim onim što je ona sa sobom nosila, od jezika do baštine, naslijeđene od Helena i stopljene u duhovne vrijednosti Istoka, a naročito jevrejske vjerske sekte, bila je snažno prisutna u Palestini i van nje. Ovo se može reći i za Perziju koja je imala svoja božanstva svjetla i mraka, Babilon, Mezopotamiju i Egipat. Sve ove zemlje imale su svoja božanstva i paganska vjerska učenja o njima. Sastavljači evanđelja svakako su bili upoznati sa svim ovim kretanjima i atmosferom koja je vladala u njihovom okruženju. Zasigurno se može tvrditi da su bili upoznati i sa rodoslovljem tamošnjih božanstava i najrazličitijih kultova. Zbog svega ovog, oni su, dok su pisali svoja evanđelja i Mesijinu biografiju, bili pod snažnim utjecajem sredine u kojoj su živjeli i djelovali. U knjige koje su sastavljali unijeli su mnogo natruha iz pomenutih paganskih učenja i običaja. Jedna od takvih stvari je bilo i Mesijino rodoslovlje.
Normalno je očekivati da sastavljači evanđelja, ukoliko Mesiju smatraju bogom, i ne potežu ovo pitanje. To što je navelo neke od njih (Mateja i Luku) da daju opis Mesijinog rodoslovlja, zapravo i nije ništa drugo do skriveno, potajno vjerovanje da je on samo čovjek, a ne bog. Druga dvojica, Marko i Ivan uopće ne govore o Mesijinom rodoslovlju, o čemu ćemo detaljnije, govoriti, kad budemo govorili o svakom evanđelju, zasebno. Međutim, ovdje želimo naglasiti da su Matej i Luka, prilikom opisa Mesijinog rodoslovlja, napravili katastrofalne greške, koje govore da su bili ili totalno neupućeni u ono o čemu pišu, ili neodgovorni. Bez obzira o čemu se ovdje radi nepoznavanju ili neodgovornosti, može se reći da se to nije smjelo dogoditi, pogotovu kad se radi o ovako važnim stvarima. Kad se govori o porijeklu čovjeka, bilo kog čovjeka, mora se biti precizno i odgovorno i bez ikakvih neslaganja. Tako se npr. kaže: „Taj i taj, sin toga i toga, unuk toga i toga itd. sve do posljednjeg pretka od koga se izvodi porijeklo.” Međutim, Sveti Matej ili
onaj koji je napisao Evanđelje pod njegovim imenom, kao i Sveti Luka, ili onaj ko je pod njegovim imenom napisao Evanđelje, nedopustivo se mnogo međusobno mimoilaze i proturječe kad govore o Mesijinom rodoslovlju. Šta svaki od njih o ovome kaže? Matej započinje svoje Evanđelje sljedećim riječima: „Djetinjstvo obećanog Mesije Isusa Krista…”
1. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova:
2. „Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i braću njegovu.”
Ovako nastavlja sve do pred kraj rodoslovlja, gdje kaže:
16. „Jakov (14) rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist.”
Od Abrahama do Davida je četrnaest koljena, od Davida do protjerivanja u Babilon četrnaest i od protjerivanja u Babilon do Mesije četrnaest koljena. Međutim Luka na početku svog Evanđelja izostavlja opis Mesijinog rodoslovlja i spominje ga tek u Drugom poglavlju kod priča o Mariji. Nakon priče o njoj on govori o Isusovom krštenju od strane Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.) u rijeci Jordan, nakon čega je Isus počeo obznanjivati svoju misiju. Samo na ovom mjestu Luka govori o njegovom rodoslovlju i kaže: „Isusu je na početku njegova djelovanja bilo otprilike trideset godina, a bijaše, kako se držalo – sin Josipov, sin Helijev, Matatov, Levijev…”
On tako nastavlja sve do Abrahama (Ibrahima, a.s.). Poređenjem rodoslovlja koja navode Matej i Luka dolazi se do zaključka da su im se potkrale greške koje može uočiti i obični čitalac, bez ikakve prethodne upućenosti u ovu oblast. Rodoslovlje porijekla po Lukinom evanđelju ide preko Davidova sina Natana, za razliku od Mateja, po kome ono ide preko Davidova sina Salamona. – Matej kaže da je Josip Drvodjelja Jakovljev sin, dok Luka tvrdi da je on Helijev sin.
– Matej, dalje, kaže da su Mesijini preci od Davida pa do babilonskog progonstva bili ugledni vladari, dok Luka kaže da nisu bili ni vladari ni poznati, izuzimajući Davida i Natana.
– Matej kaže da je Salatiel Jehonijev sin (jedan od predaka u lozi Mesijinog rodoslovlja), dok Luka kaže da je on Nerijev sin.
– Matej kaže da je Abijud Zerubebelov sin, dok Luka kaže da se on zvao Rezin. Do ovakvih grešaka je došlo i pored toga što su imena Zerubebelovih sinova već bila napisana u Trinaestom poglavlju Prve knjige Ljetopisa (jedna od jevrejskih knjiga) gdje među njegovim sinovima nema onih sa imenima Abijud i Rezin.
– Matej kaže da između Davida i Mesije ima šesnaest koljena, dok Luka kaže da je između njih dvojice četrdeset i jedno koljeno.
– Ostalo je da još kažemo da čovjek čije su rodoslovlje dali, uopće nije Mesija nego Josip Drvodjelja. Ovo je jedna velika, ako ne i najveća greška, koju su napravili navodeći lozu Mesijinog rodoslovlja. Na početku je naglašeno da se daje rodoslovlje Mesije, a na kraju se uspostavilo da se, zapravo, radi o Josipu Drvodjelji, Marijinom mužu. Zar neka greška može biti fatalnija od ove? Nikakvo se opravdanje ne nalazi ni u tvrdnji da se na ovaj način željelo izbjeći da se spomene Marijino ime, jer je navodno to bilo sramota. Kakva bi to bila sramota, kad su je svi Jevreji poznavali i u mnogo slučajeva optuživali za nemoral, jer je bez muža rodila Mesiju. Zar neka uvreda pominjanjem njenog imena, može biti teža od ove?! Ko želi da se upozna sa još nekim detaljima i prigovorima, preporučujemo mu da pročita Prvu knjigu Ljetopisa, jednu od svetih jevrejskih knjiga koja je štampana u okviru Starog zavjeta. Tamo se može naći još prigovora. Zbog gore navedenog jasno se vidi zbog čega se ni Matejeva ni Lukina verzija Mesijinog rodoslovlja, ne može prihvatiti kao ispravna, jer one jedna drugu isključuju. Dakle, ako bi se jedna uzela kao tačna, druga bi bila netačna.
Bilješke:
(14) Ovdje se ne misli na Jakuba, oca Jusuf, a.s., nego na Jakova, oca Josipa Drvodjelje, muža Mesijine majke Marije
(15) Također, preporučujemo knjigu el-Mesihu fi mesadiri-l-Akaid el-mesihijeti od ing. Ahmeda Abdulwehhaba, izdana u Kairu 1978. god. str 78-83 i knjigu Kasasu-l-Enbijai od rahmetli Abdulwehhaba, izdanu u Kairu 1956. god. str.374
Preuzeto iz knjige: En-Nasranijjetu tarihan, ve aqideten, ve kutuben, ve mezahib, dr Mustafa Šahin
http://www.islambosna.ba/forum/index.php?topic=6594.0
