Mudrosti i razlozi Muhammedovih, s.a.v.s., brakova

Uvod

Veliki broj nemoralnih ljudi potvarali su i dalje potvore o Mu­ha­mmedu, a.s., koji je bio najsavršenije i najdraže Božije stvorenje. Nažalost, i pored toga što je Vjerovjesnik, a.s., bio plemenit i častan, veliki broj nečasnih ljudi klevetali su i govorili ružno o njemu i to dandanas i dalje rade. Trude se da ukaljaju autoritet i čast najboljem uzoru i najplenitijem sledbeniku.

Jedna od potvora i kleveti s kojom optužuju Muhammeda, a.s., je višeženstvo.

Veliki broj knjiga i časopisa predstavljaju Muhammeda, a.s., kao čovjeka koji se predao strastima, i nazivaju ga različitim pogrdnim imenima, poput: “Muhamed pedofil”, “Seksualni manijak”, i sl. Oni koji nepromišljeno ovako govore, su od onih, koji ne čitaju i uopšte ne misle svojom glavom. Ovakvi ljudi, kada bi samo malo pročitali o životu poslanika Muhammeda, a.s., nebi sebe toliko ponižavali ovakvim klevetama. Ima od onih koji poznaju istinu, ali, iz netrpeljivosti i velike mržnje prema Muhammedu, a.s., i generalno prema Islamu, govore laži, kako bi nevine ljude podstakli na sumnju krijući se iza naučnih radova.

Mudrosti i razlozi Muhammedovih, s.a.v.s., brakova

Kako bi smo otklonili svaku sumnju o ličnosti Muhammeda, a.s., obradit čemo dvije najbitnije tematike o brakovima Vjerovjesnika, a.s.

1. Poslanik, a.s. – nije povećao broj žena, prije svoje straosti, dakle, prije svoje pedesete godine.
2. Sve njegove žene su bile udovice, izuzev Aiše, r.a., koja je bila djevica …

 Vjerovjesnik, a.s., se nije ženio do svoje dvadeset i pete godine. Kada imamo na umu klimatske uslove tog podneblja i velikih temperatura, možemo uvidjeti da je Vjerovjesnik, a.s., dobro kontrolisao svoje strasti. Kada bi samo jednom zgrešio i skrenuo sa pravoga puta, zasigurno da oni koji su mu do juče bili neprijatelji, da bi od njih čitav svjet bio informisan njegovih ispusta i griješenja.

Temperatura tih podneblja je nevjerovatno visoka, tako da, ona dodatno podstiče čovjekove prohtjeve. Ali i pored toga, Muhammed, a.s., se nikada nije približavao ženama sve do svoje dvadeset i pete godine. Tek tada se oženio po prvi put. Na čitavom arapskom poluostrvu bio poznat njegov nadimak “El-Emin (povjerljiv)”, titula koja je pokazatelj njegovog stepena morala.

Prvi put je Vjerovjesnik, a.s., stupio u brak sa svojih dvadeset i pet godina, toliko je i trajao njegov prvi brak. Dakle, svi ostali brakovi za koje se optužuje i kleveti Vjerovjesnik, a.s., su nakon njegove pedesete godine.

Praksa pokazuje da u periodu od 25-50 godine strasti su na največem nivou; kada je čovjeku najpotrebnija žena. Dok, Muhammed, a.s., je prošao ovu fazu tako što je uspeo da iskontroliše svoje prohtjeve. Jedino je sa Hatidžom, r.a., bio u braku.

Kada bi za cilj imao samo strasti, tj., seksualnih požuda, on bi se u mladosti više puta ženio, a ne u svojoj starosti, onda, ženio bi se mladim i nevinim ženama, a ne starim udovicama.

Prenosi se, kada je sin Abdullaha, Džabir, otišao kod Vjerovjesnika, a.s., osmehnut, a on ga upita: “Još se nisi oženio?” Odgovori mu: “Da”. Upita ga, alejhi selam: “Neudata ili udovica?” Reče: “Udovica”. Onda mu Vjerovjesnik, a.s., reče: “Kada bi se oženio sa neudatom, s njom bi se igrao, ona bi se s tobom igrala, smijao bih se s njom, i ona bi s tobom”.

Vjerovjesnik, a.s., s ovim mu predložio da se ženi neudatim (nevinim) ženama, kako bi što više uživao i udovoljio svojim strastima. Da li je logično ženiti udovice, a da mlade ostaju neudate, i da se s njima ženi u starosti, a ne u mladosti, ako je cilj Vjerovjesnika, a.s., bio ego i ispunjavanje seksualnih požuda?

Postavlja se pitanje: Zašto se Vjerovjesnik, a.s., nije u mladosti ženio? Zašto se nije ženio neudatim ženama, nego udovicama? Tako da, ove činjenice dokazuju da potvore koje su adresirane na Vjerovjensika, a.s., su neosnovane, i cilj svih potvora je, poniziti i ugroziti ličnost Muhammeda, a.s.

Kada su mušrici Kurejšije ponudili Muhammedu, a.s., najlepše žene kako bi napustio svoju misiju, pozivanje u islamu, on je ovu ponudu odbio. Ovo dokazuje da Vjerovjesnik, a.s., se nije prepustio strastima, onako kako ga pojedini optužuju.

Vjerovjesnikovi, a.s., brakovi nisu bili zbog njegovog nekontrolisanog nagona ili prohtjeva, cilj brakova je bio častan i s plemenitom namjerom. Ovo bi prihvatili i najveći neprijatelji islama, kada bi otklonili fanatizam i ljubomoru koju posjeduju u svojim njedrima i kada bi pravedno sudili.

Abdullah Nasih Ulvan, kada govori o Muha­medovim, a.s., brakovima, navodi razloge i okolnosti koje su primorale Muhammeda, a.s., da se oženi više puta. Od navedenih povoda su: Odgoj, širenje islama, usavršavanje zakonodavstva, društvena solidarnost, jačanje društvenih veza, prikazivanje savršenog primjera u društvu.

Islamski učenjaci, analizirajući ovu bitnu i osjetljivu tematiku, daju nam do znanja da, mudrosti i motivi Muhammedovih, a.s., brakova uglavnom su zbog:

• Sticanje i širenje znanja kao motiv;
• Izvršavanje naredbi kao motiv;
• Politički motivi;
• Društveni motivi.

Sticanje i širenje znanja kao motiv

Stupanjem u braku s drugim ženama, cilj Muhammeda, a.s., je bio, obrazovati i odgojiti grupu žena, koje će podučiti druge žene osnovnim šerijatskim propisima. Žene su sačinjavale polovinu društva, što je bilo od krucionalnog značaja. Ono što je bilo obaveza muškarcima, bilo je obaveza i ženama. Većina tih žena su se ustručavale postavljati pitanja Vjerovjesniku, a.s., o islamskim propisima, naročito kada je riječ o intimnim pitanjima.

Prenosi se od Aiše, r.a., da je jedna žena iz redova Ensarija upitala Vjerovjesnika, a.s., o svom mjesečnom ciklusu (menstruacijama). Vjerovjesnik, a.s., joj odgovori: “Uzmi jedan dio pamuka i s njime se očisti”. Ona mu reče: “Kako da se time očistim, Božiji poslaniče”. Odgovori joj: “Očisti se time”. Ona ga ponovo upita: “Kako?”. Ponovo joj odgovori: “Subhanallah! Očisti se  time”. Veli Aiša, r.a: “Uzela sam joj pamuk iz ruke i rekla sam joj: “Postavi na ovom mjestu i pazi na mrlje”, Onda sam je podučila gdje treba da postavi. Zasigurno da je Vjerovjesnika, a.s., bilo stid javno joj objašnjavati. Ali bilo je sa druge strane i žena koje su se stidjele da javno pitaju Vjerovjesnika, a.s., o osetljivim pitanjima

Prenosi Buhari i Muslim, da je Ummu Sulema, žena Ebu Talhe, otišla kod Vjerovjesnika, a.s., i upitala ga: “O Božiji poslaniče, Allah, dž.š., se ne stidi istine. Da li se treba žena očistiti ako u snu doživi orgazam?” Vjerovjensik, a.s., joj reče: “Da ako vidi vlažno”. Ummi Seleme reče: “Žene su poudele. Da li je moguče da žene dožive orgazam u snu?” Vjerovjesnik, a.s., joj odgovori: “Naravno, kako će onda djete dobiti njen oblik?”

Vjerovjesnik, a.s., je imao namjeru pojasniti joj da se djete oblikuje od sjemena muža i ženskih jajnih čelija, i zbog toga ima nalik majke.

Odgovori na ovako kompleksna i osjetljiva pitanja preuzele su plemenite i časne žene Vjerovjesnika, a.s. Zbog toga je i Aiša, r.a., rekla: “Neka se Allah smiluje ženama Ensarija, jer se ne stide naučiti vjeru.”

Veliki broj žena je odlazilo kod Aiše, r.a., i postavljale bi joj pitanja o menstruaciji, mjesečnici, čistoći, itd.

Dakle, jedan od povoda Vjerovjesnikovih, a.s., ženidbi je bio cilj podučiti i odgojiti žene vjerskim propisima; podučiti i odgojiti beduine i druge stanovnike, bilo to mladi ili stari. I nakon smrti Vjerovjesnika, a.s., uloga njegovih plemenitih žena je bila podučavati, upučivati i olakšavati život ljudima. Na najbolji mogući način su dočarale Islam ženama. To je zapravio i bio jedan od njegovih ciljeva. Da drugim ženama prenesu i poduče osetljivim temama intimnog života Vjerovjesnika, a.s., jer se njegove žene nisu skrivale od narod. Tokom čitave historije nema čovjeka o kome se toliko detaljno i intimno znalo o njegovom životu, kao što je to bio slučaj sa Vjerovjesnikom, a.s., koji je rekao: “Govorite, prenosite moje riječi …”, u duhu obrazovanja i upućivanja ljudi na Pravome putu.

Izvršavanje naredbi kao motiv

Jedna od mudrosti Vjerovjesnikovih, a.s., brakova je i izvršavanje zakonodavnih naredbi. Kao povod ovome bio razlog tradicije  arapa prije objave Kur’ana. Arapi su imali praksu otuđivati djece, koja genetski nisu pripadala  njima. Pa su nakon prisvajanja smatrali da su im to ko prava djeca, ne pravivši razliku od ostala biološka djeca. I tako je ovo postala tradicija koja se proslijeđivala od koljena na koljeno. Ta prisvojena djeca imala su pravo na nasledstvo, brak, zabranjeni brakovi, itd., i još veliki broj loših tradicija, koje su postale kao vjerska tradicija u vremenu neobrazovanja prije dolaska islama.

Kada bi neko prisvojio djete rekao bi mu: “Ti si moj sin, ti me nasleđuješ i moje nasledstvo pripada tebi”.

Vjerovjesnik, a.s., prije poslanstva, je prisvojio djete koje je bilo pod vlasništvom Hatidže, r.a., supruge Vjerovjesnika, a.s., koji ga puno poštovao i iskazivao neizmjernu ljubav prema njemu i na taj način bio primjer ostalima.

Dolaskom islama ovakva neprirodna tradicija je postala zabranjena. Vjerovjesnik, a.s., prije Objave adaptirao je Zejda, onako kako su to radili i drugi ljudi. Nakon njegove adaptacije, ljudi su ga počeli zvati:“Zejd ibn Muhammed (Zejd sin Muhammeda)”.

Prenosi Buhari i Muslim, r.a., da je Abdullah bin Omer, r.a., rekao: “Zaista Zejda sina Ha­ri­sa, zvali ga Zejd ibn Muhamed (Zejd sin Muhameda), sve dok nije objavljen kur’a­nski ajet: “Zovite ih po očevima njohovim, to je kod Allaha ispravnije”. Onda ga Vjerovjesnik, a.s., nazva: “Ti si Zejd, sin Harisa”.

Vjerovjesnik, a.s., oženio Zejda sa Zejnebom, koja je bila čerka Džahšul Eseda. Allahova mudrost i naredba je bila da Zejd razvede Zejnebu i da se s njom oženi Muhammed, a.s., kako bi pojasnio vjerovanje, uništio neznanje i postavio jake islamske temelje.

Vjerovjesnik, a.s., se bojao da će dvolični ljudi govoriti: “Muhamed se oženio ženom svoga sina”. Vjerovjesnik, a.s., je ovo krio i držao u tajnosti, sve dok nije objavljen ajet u kome Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

“A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: “Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!” – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba biti”. (El-Ahzab, 37.)

Kaže Aiša, r.a.: “Kada bi Poslaniku, a.s., bilo dozvoljeno da nešto sakrije (a to je nemoguće) od Objave koja silazi, on bi prikrio ajete koji mu naređuju ženidbu sa Zejnebom. Da, osobi koja nosila poslanstvo – toliko je to bilo teško!”

Dakle, otuđivanje djece i smatranje da su to biološka djeca je postalo zabranjeno, i na taj način je uklonjena jedna neobična tradicija arapa. Allah, dž.š., je također pojasnio vjernicima:

“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.” (El Ahzab 40.)

Vjerovjesnikov, a.s., brak sa Zejnebom je poslužio kao preteks zlonamjernim ljudima da potvore i govore odurne riječi o Muhammedu, a.s. Jedna od optužbi da je Muhammed, a.s., stupio u brak sa ženom svoga sina jeste, kako bi zadovoljio svoju požudu. Dok, Vjerovjesnik, a.s., se s njom oženio jer je to bila Božija naredba.

Prenosi se od Buharija da se Zejneba, r.a., često ponosila i hvalila pred drugim ženama govorivši:“Vas je roditelj (porodica) udavala, a mene je Allah, dž.š.”.

Dakle, razlog ovog braka bila Božija naredba, mudrost ovakvih naredbi samo plemeniti Bog zna., Koji kaže: “… A vama je dato samo malo znanja.” (El-Isra, 85.)

Politički motivi

Jedan od razloga, Vjerovjesnikovih, a.s., brakova, bio je pomirba i ujedinjenje razjedinjenih plemena oko sebe. Jedna od žena bila je i Džuvejrijja čerka Harisa, koji je bio vođa plemena Beni Mustalak. Džuvejrijja zajedno sa svojim narodom dopali su zarobljeništvu. Ona je od Muhammed, a.s., zatražila oslobođenje, ponudivši mu bogatstvo, ali joj Vjerovjesnik, a.s., ponudio brak, ponudu koju je i prihvatila.

Nakon stupanja u brak s njom, muslimani su govorili: “Poslanikove prijatelje ste zarobili”? – zatim su ih oslobodili. Kada su primjetili slijedbenici plemena Beni Mustalak, njegovu humanost, prihvatili su Islam i postali muslimani.

Vjerovjesnikov, a.s., brak imao je značajan uticaj na pleme Beni Mustalak, pa je tako više od stotinu porodica prihvatilo Islam. O ovome govori Aiša, r.a., dok prenosi Buharija u svome sahihu.

Vjerovjesnik, a.s., se također oženio Safijom, čerka Hujeja bin Ahtaba. Postala je robinja nakon ubistva svoga muža u bitci na Hajberu. Ona je bila čerka vođe plemena Beni Kurejza, i poslali je kod Muha­mmeda, a.s., koji joj ponudio dvije mogućnosti:

1. Da je oslobodi i oženi; ili
2. Oslobodi i vrati porodici.

Ona je odabrala da se uda za njega. Ovaj brak je bio povod da veliki broj ljudi primi Islam iz plemena Beni Kurejza.

Također i brak sa Remla binu Ebu Sufjan (Ummu Habiba), bio iz političkih razloga. U tom vremenu Ebu Sufjan, naspram Vjerovjesnika, a.s., bio predstavnik nevjerništva, njegov zakleti neprijatelj. Ona je jedna od prvih muslimanki i onih koji su uzeli mjesta u prvim redovima islama. Kasnije, zajedno sa svojim mužem učinila hidžru u Abesiniji, kako bi osigurala svoju vjeru. Kada joj muž preselio ostala je sama, bez igdje ikoga. Tako da, ili je trebala primiti hrišćanstvo i pomoć od kršćana, ili se trebala vratiti svome ocu i kući nevjerništva, ili je trebala prositi od vrata do vrata. Kada je o ovome čuo Vjerovjesnik, a.s., zatražio je od kralja Abisinije, Nedžašija, da oženi Ummu Habib. Kada je ovo čuo kralj, obradovao se, jer, kada bi se vratila svojoj porodici, bila bi prisiljena napustiti vjeru i vratiti se nevjerstvu, ili bi snažno bila kažnjena. Za nju je Vjerovjesnik, a.s., dao 400 dinara sadake (mehr) i još puno drugih poklona. Kada se vratila u Medini, stupila je u brak sa Vjerovjesnikom, a.s.

Kada je o ovome čuo Ebu Sufjan, njemu se dopala ova vjest. Čak se i ponosio sa Vjerovjesnikom, a.s., sve dok nije i sam prešao na Islam.

Vjerovjesnikov, a.s., brak sa čerkom Ebu Su­fja­na, koji je bio jedan od njegovih najvećih neprijatelja, njihov brak bio povod ka poboljšanju odnosa s njihovim plemenom, koja su bila neprijateljska.

Društveni motivi

Stupajući u brak sa čerkom Ebu Bekra, r.a., i čerkom Omera, r.a., Vjerovjesnik, a.s., imao je za cilj ojačati veze sa svojim najboljim prijateljima. Ovoj e bio povod njegovog braka i sa pojedinim ženama iz plemena Kurejš. Na ovaj način Vjerovjesnik, a.s., je uspio ujediniti ljude.

Ebu Bekr, r.a., jedan od najboljih prijatelja Vjerovjesnika, a.s., prvi je primio Islam, svojim duhom, tjelom, i čitavim svojim bogatstvom borio se da Islam uzdigne i u odbrani Vjerovjesnika, a.s.

Prenosi imam Tirmizi, r.a., da je Muhammed, a.s., govorio o ljudskoj vrednosti Ebu Bekra, r.a., rekavši: “Svako ko pomogne, Allah će mu nadoknaditi na Sudnjemu danu. Nijedno bogatstvo neće biti od koristi, kao pomoć Ebu Bekra. Nikog nisam pozvao u Islam, a da nije sačekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu Bekra, koji se nije dvoumio, niti oklijevao; čim sam mu pomenuo Islam, odmah ga je prihvatio. Znajte da je ovaj vaš prijatelj Allahu draga osoba”.

Muhammedov, a.s., brak sa Aišom, r.a., je bila največa ukazana čast prema svome najboljem prijatelju Ebu Bekru, r.a.

Također ukazao čast i Omeru, r.a., tako što se oženio njegovom čerkom, Hafsom, r.a. Ovaj brak je bio duševni smiraj Omera, r.a., koji je bio heroj islama, putem kojeg je Uzvišeni Allah ojačao i uzdigao visoko zastavu islama.

Kasnije je Vjerovjesnik, a.s., udao svoje čerke za Osmana i Aliju, r.a., iskazavši poštovanje prema svoja dva dobra prijatelja.

Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, r.a., su bili najbolji njegovi, a.s., prijatelji, koji su imali značajan uticaj u širenju islama. Iz svega ovoga možemo vidjeti veliku mudost i lijepu nameru.

Autor teksta: Mr. Senad MAKU, “Shpifjet ndaj te vertetave islame (Potvore o istinama islama)”, str. 71-91. Prevod i recenzija: Mr. Mirsad ASLANI (Ph.Dc.)