Bibla dhe Kurani Studime Komperative
Već smo do sada govorili o brojnim neslaganjima o Mesijinom hapšenju i suđenju. Po pitanju njegovog uskrsnuća iz groba, također postoje brojna neslaganja, čak i isključivosti, među sastavljačima evanđelja. Ona se ukratko mogu svesti na:
– Neslaganje oko vremena u kome su neke žene otišle da posjete grob u kome je bio zakopan Mesija,
– Neslaganje o broju žena i njihovim imenima,
Neslaganje o tome šta su one na svome putu prema grobu, kod groba, ili kod ulaza u grob, vidjele.
Jedni kažu da je njihov odlazak na grob bio u zoru prvog dana, tj. nedelju i da su žene bile Marija iz Magdale i još jedna Marija(34) Ima onih koji kažu da je odlazak na grob ovih žena bio u ponoć uoči nedelje, kao što su Ibn el-Batrik (Pogledaj kod njega na str. 92). Treći kažu da je njihov odlazak bio veoma rano, a zatim kažu kada je sunce bilo na izlasku i da su tu bile sljedeće tri žene:
1. Marija iz Magdale,
2. Marija, Jakovljeva majka i
3.Saloma
Dalje se kaže da su one otišle i kupile miomirisa da ga pomažu(35) iako se zna da Jevreji nisu trgovali subotom, a to je dan uoči njihove posjete grobu. U petak ga nisu mogle kupiti, jer je tek toga dana bila izvršena presuda i raspeće. Neki kažu da su žene koje su ga posjetile bile, još sa Isusom došle iz Galileje, zajedno još sa nekim ljudima čija se imena ne spominju. Zatim, da je među njima bilo i žena i muškaraca. Po toj verziji u toj grupi su bili: Marija iz Magdale, Marija, Jakovljeva majka i Ivana. Po ovoj verziji je, dakle, umjesto Salome bila Ivana(36) Po nekima, na grob je otišla sama Marija iz Magdale i da je tada još bio mrak. On ne spominje izlazak sunca kako stoji u Markovoj verziji(37) Oni se također ne slažu u opisu onoga šta su sve tamo vidjele. Neki kažu da su dvije žene došle na grob i kamen našle na ulazu, da je anđeo sišao sa neba i obavijestio ih da je Mesija uskrsnuo iz mrtvih(38) Drugi kažu da je kamen, kad su žene došle do groba, bio već uklonjen sa ulaza(39) Pored ovoga sastavljači evanđelja se ne slažu da li su žene tom prilikom srele anđela ili nisu, kao i o tome da li je grob bio prazan kad su pogledale u njegovu unutrašnjost ili je u njemu sa desne strane sjedio jedan mladić(40) Jedni kažu da su žene grob našle prazan, da su zastale i zaprepastile se, i da se odjednom, kad su ušle u grob pored njih obreo jedan mladić u bijeloj dugoj haljini i rekao im: „Idite i recite njegovim učenicima, posebno Petru, neka pred vama ide u Galileju, ondje će te ga vidjeti, kako vam je rekao.(41) Drugi kažu da je Marija iz Magdale, kad je opazila da je kamen dignut s groba, otrčala do Šimuna Petra, učenika koga je Isus osobito volio, koji je bio sa još jednim učenikom, i rekla im da Isus više nije u grobu(42)
U vezi ovog događaja, dalje nailazimo na još jedno neslaganje. Matej, naime, kaže da su dvije žene, kada su krenule da obavijeste učenike da Isusa više nema u grobu, srele Isusa na putu koji ih je pozdravio itd., dok Marko kaže da su, kad ga nisu našle u grobu, brzo izašle i pobjegle, te da nikome nisu ništa govorile, jer su se bojale. Međ tim, on odmah poslije toga kaže da se on prvo pokazao Mariji iz Magdale, dok je bila sama, te da je nakon toga otišla i javila njegovim pratiocima koji su tada bili u suzama i tuzi. Kad su je čuli da priča da je on živ, nisu joj povjerovali. Ovo se kosi sa onim što kaže Luka, da su one otišle i o tome ispričale to učenicima, ali im oni nisu vjerovali. Jedino Luka kaže da je Petar ustao i smjesta otrčao na grob. Istovremeno, Ivan kaže da je samo Marija iz Magdale otišla i o tome obavijestila učenike, te da su na grob otrčala dvojica učenika, Petar i još jedan drugi koga je Isus mnogo ljubio. Ivan govori o još jednom dolasku Marije iz Magdale na grob, gdje je dok je stajala i plakala, kad se nadvirila na grob vidjela dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama na mjestu gdje je trebao biti Isus.
Nakon nekoliko riječi sa njima, okrenula se i vidjela Isusa gdje stoji i da joj je rekao: „Marijo!” Marko kaže da se on pokazao dvjema ženama u drugom obliku, da su one o tome ispričale učenicima, ali im oni nisu vjerovali. Jedino Luka govori o još jednom pokazivanju Isusovom dvojici učenika na putu u Emaus. Dok su njih dvojica razgovarali o svim tim događajima, pridružio im se treći čovjek i s njima putovao sve dok nisu stigli u selo, gdje je on htio da produži put, ali su ga oni uzeli zaustavljati i moliti da ostane sa njima, jer je već dan bio na izmaku. Kada je pristao i kad je, dok su sjedili za stolom, uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i pokućio im ga, prepoznali su da je to Isus, ali je on u tom trenutku nestao ispred njihovih očiju. Iz svega ovoga što smo naveli, može se reći, da ne nailazimo ni na jednog svjedoka, ni muško, ni žensko, koji je vjerovao u Mesiju ili nije, da kaže da ga je vidio u grobu ili da iz njega izlazi. Svi koji kažu da su ga vidjeli, kažu da je to bilo izvan groba. Ovo govori u prilog muslimanima koji vjeruju da on nije ubijen i da je ukoliko je došlo do kakva raspeća, morao biti neko drugi, a da je on ostao živ i zdrav i da ga se njegovi neprijatelji nisu domogli(43)
Bilješke:
(34) Matej 28,1
(35) Marko 16,1-2
(36) Luka 24, 9-10
(37) Ivan 20,1-2
(38) Matej 28,5
(39) Marko 16,4
(40) Marko 16,5
(41) Marko 16, 7
(42) Ivan 20,1-4
(43) Abdulwehhab en-Nedždžar, Kasasu-l-Enbija’, str.449
Preuzeto iz knjige: En-Nasranijjetu tarihan, ve aqideten, ve kutuben, ve mezahib, dr Mustafa Šahin
