Pitanje Isusove smrti na krstu

Isusova smrt na krstu je osnovna i centralna doktrina kršćanstva. Po tom učenju  Isus je morao umrijeti na krstu kako bi se razvila doktrina uskrsnuća, a ljudska vrsta očistila od „iskonskog grijeha“ i njihovih sopstvenih grijeha. Kršćani vjeruju da je Isus umro i da je potom bio oživljen (uskrsao). Jevreji su tvrdili  da su oni ubili Isusa na krstu i time su dokazivali da je njegova tvrdnja o poslanstvu bila lažna (mesijanska misija). Pavle je potom učio uskrsnuću i raspeću.

U Bibliji je zapisano da niko nije prisustvovao trenutku raspeća. Grobnica u kojoj je trebao da se nalazi Isus je potom pronađena prazna i zaključeno je da je on uskrsao jer su ga učenici i drugi svjedoci vidjeli živog nakon navodnog uskrsnuća.

Kršćanstvo > Isus je razapet na krstu kako bi čovječanstvo očistio od iskonskog grijeha i njihovih sopstvenih grijeha.

Judaizam > Isusova smrt na krstu bila je sigurni dokaz da je on bio lažni prorok i varalica.

Redoslijed događaja:

Dan	Vrijeme	Događaj
Petak, april 15, 30. n.e.	1:00-1:30	Sukob u vrtu i Isusovo hapšenje.
	1:30-3:00	Počinje Isusovo fizičko zlostavljanje i ponižavanje.
	3:00-5:00	Zatočenje u Kajafinoj palati.
	5:00-6:00	Odluka da se rimska vlada zamoli da ubije Isusa.
	6:00-7:00	Saslušanje ispred rimskog upravnika Pilata, koji kaže: „Ne vidim nikakvu krivicu kod ovog čovjeka.“
	7:00-7:30	Saslušanje pred Irodom Antipom, sinom Iroda Velikog, koji je imao nadležnost u Galileji. Isus je odbio da odgovori na bilo koje pitanje i Irod ga je ubrzo vratio Pilatu.
	7:30-8:30	Pilat je učestalo pokušavao osloboditi Isusa ali su se jevrejske vođe stalno protivile tome. Pilat fizički potom zlostavlja Isusa želeći time zadovoljiti jevrejske vođe. Međutim, Jevreji zahtijevaju da Isus bude razapet. Pilat se protivi, ali na kraju izdaje naredbu da se Isus pogubi.
	8:30-9:00	Pilatovi vojnici vode Isusa na sud („Praetorium“) gdje nastavljaju sa vrijeđanjem i mučenjem Isusa uključujući postavljanje trnovitog vijenca na njegovu glavu.
	9:00-12:00	Isus je prisiljen da nosi svoj krst na kome je pritom razapet.
	12:00-15:00	Posljednja 3 časa na krstu.
	15:00	Smrt.
	–	Sahrana.
Nedjelja, april 17, 30. n.e.	–	„Uskrsnuće“ – prvo zabilježeno Isusovo pojavljivanje kao živog nakon pogubljenja.

Isusovo raspinjanje na krstu zasnovano je na iskorumpiranim temeljima, a samim tim bilo šta građeno na takvim temeljima je samo po sebi netačno.

1. Prema Evanđelju po Marku 14:50: „I ostavivši ga, učenici svi pobjegoše.“ Raspeće nije posvjedočio niti jedan od Isusovih učenika, drugim riječima, nije bilo pouzdanih očevidaca, a izvori priče su sumnjivi.

2. Isus je na krstu Boga molio za pomoć „A oko devetog sata povika Isus glasno govoreći: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?“ (Matej 27:46.) Govoreći: „Oče! Kad bi htio da preneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja nego Tvoja da bude.“ (Luka 22:42.)
   

2. Isusova molitva da ne umre na krstu je prema Evanđelju po Luki 22:43 prihvaćena od Boga: „A anđeo mu se javi s neba, i krepi ga.“ „On u dane tijela svog moljenja i molitve k Onome koji Ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinosaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti.“ (Jevrejima 5:7.) Kako je onda on ipak mogao umrijeti na krstu?

2. Prema Evanđelju po Mateju (27:46.) „A oko devetog sata povika Isus glasno govoreći: Ili! Ili! Lama savahtani? To jest: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?“ Razapeta osoba je na glas jecala. U navedenom odlomku je jasan dokaz da razapeta osoba nije mogla da bude Isus Krist, jer ovakav plač iz očaja nikako ne bi mogao pristajati Božijem Mesiji, a kamoli nekome za koga se tvrdi da je Bog koji je dobrovoljno razapet. Sa druge strane vjerovanje u njegovu smrt na krstu po jevrejskom učenju znači i zanegirati njegovo poslanstvo.

2. Njegove noge nisu polomljene od strane rimljanskih vojnika jer su oni smatrali da je već mrtav: „Onda dođoše vojnici, i prvom dakle prebiše noge, i drugom raspetome s Njim. A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je već umro, ne prebiše mu noge.“ (Jovan 19:32-33.) Možemo li se uzdati u izjavu ovih vojnika da je on već bio mrtav? Ili su oni željeli da spasu Isusa jer su ga smatrali nedužnim?

2. Da je Isus umro na krstu, sva njegova krv bi već istekla i ništa ne bi moglo da izađe kada je njegovo tijelo bilo „probušeno“: „Nego jedan od vojnika probode Mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.“ (Jovan 19:34.)

2. Kada su Fariseji pitali Isusa da im da znak da je on istinski Božiji poslanik, on je odgovorio: „Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i Sin čovječiji u srcu zemlje tri dana i tri noći.“ (Matej 12:40.)

Zanemarimo sada vremenski faktor, vrijeme koje nije bilo tri dana i tri noći već jedan dan (subota preko dana) i dvije noći (petak uvečer i subota uvečer). Bitni kriteriji znaka jesu: KAO ŠTO JE JONA! „Jona je bio živ u stomaku kita, a isto je i Isus bio živ u srcu zemlje. Da li se slažete da je Jona još uvijek bio živ kad je bio povraćen iz stomaka kita? Da! Tako piše u Bibliji. Znači znak da će on živjeti je bio ispunjen, kako što je i predvidio.

8. Sam Isus kaže da on nije umro na krstu. Rano u subotu ujutro Marija Magdalena je otišla na grob koji je zatekla prazan. Vidjela je nekog nalik baštovanu. Nakon razgovora sa njim prepoznala je da je to bio Isus i željela ga je dodirnuti. Isus je rekao: „Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k Ocu svom…“ (Jovan 20:17.)

„Ne dohvataj se do mene“  >  možda zbog toga što su ga boljele svježe rane.

„Još se ne vratih k Ocu svom“  >  znači da on nije bio mrtav već još uvijek živ. Ako bilo ko umre, on se jedino vrati Bogu.

9. On je stajao na krstu manje od 3 sata i kada je vladar rimske provincije izvijestio da je Isus umro, bio je po prirodi slučaja iznenađen jer je iz svog iskustva znao da nijedan čovjek nije mogao umrijeti na krstu u tom kratkom vremenskom periodu.

9. Jevreji su bili zabrinuti zbog približavanja sabata i kao rezultat tome Isus je bio spušten sa krsta živ ili mrtav. Rečeno je u Starom zavjetu: „Neka ne prenoći tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, jer je proklet pred Bogom ko je obješen; zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u nasljedstvo.“ (Ponovljeni zakon 21:23.)

9. Jevreji su imali sumnju u vezi toga da li je Isus umro na krstu: „Sutradan pak po petku sabraše se glavari svećenički i fariseji kod Pilata, i rekoše: Gospodaru! Mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: Poslije tri dana ustaću. Zato zapovijedi da se utvrdi grob do trećeg dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: Usta iz mrtvih; i biće posljednja prevara gora od prve. (Matej 27:62-64.)

9. (Matej 27:62-64.) Prva greška/posljednja greška (prva greška: spustili su Isusa bez lomljenja njegovih nogu misleći da je već mrtav (posljednja greška: Isus je predat tajnom učeniku koji se starao o Isusovom oporavku)

9. Tajni učenik uzima onesviješćeno Isusovo tijelo i polaže ga u grobnicu koja je ustvari bila prostrana odaja isklesana u stijeni 2m široka, 5m dugačka i 2,5m visoka.

9. „A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam đavola.“ (Marko 16:9.) U nedjelju ujutru Marija Magdalena dolazi i miropomaže mrtvo Isusovo tijelo. U ovome nema logike jer poslije dvije noći i jednog dana nijedno mrtvo tijelo ne bi bilo pomazano (učvršćeno, fermentisano i  razloženo).

9. „A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se reče im: Imate li ovdje šta za jelo? A oni mu daše komad ribe pečene, i meda u saću. I uzevši izjede pred njima.“ (Luka 24:41-43.)  Uskrslo tijelo, ono ne bi trebalo da ima bilo kakve potrebe za hranom ali je Isus jeo pri susretu sa svojim učenicima i fizički im se pokazao.

U islamu i prema Kur’anu, Isus Krist niti je razapet, niti je ubijen: „I zbog riječi njihovih (jevreja): „Mi smo ubili Mesiha, Isusa, sina Merjemina, Allahova poslanika!“ A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili.“ (Kur’an, 4:157.)