Da li je Muhammed, s.a.v.s., autor Kurana?

Da li je Muhammed, s.a.v.s., autor Kurana?

Najzastupljenija teorija među nemuslimana je ta da je:“Muhammed, a.s., autor Kur’ana”. Da bi smo shvatili njihovu poziciju bitno je šta o ovome kaže Kur’an, o njegovom izvoru (originalnosti):

  “On je, zaista, Kur’an plemeniti  … On je Objava od Gospodara svjetova.” (El-Vakia, 77, 80.)

“I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril.” (Aš-Šu’ara’, 192-193.)

Način izražavanja Kur’ana daje nam do znanja da su to riječi Stvoritelja, s kojim se obrača svojim stvorenjima. Sva poglavlja Kur’ana časnog, izuzev 9-tog, počinu formulom: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!”

Tvrdnja da je Muhammed, a.s., napisao Kur’an nije nešto novo što možemo čuti, ovakve tvrdnje su krenule tokom  njegovog života, pa čak, iz redova njegovog naroda bilo je i onih koji su ovo tvrdili.

Kako bi odgonetnuo ovakvim tvrdnjama, Svemogući Bog traži od poslanika Muhammeda, a.s., da se svome narodu obrati riječima:

“A kad im se kazuju ajeti Naši, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati: “Donesi ti kakav drugi Kur’an ili ga izmijeni!” Reci: “Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim –  ako budem neposlušan svome Gospodaru –  patnje na Velikom danu.” Reci: “Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio –  zar ne shvaćate?” (Junus 15-16.)

Opšte poznato je, da Muhammed, a.s., nije znao čitati i pisati. Živeo je četrdeset godina zajedno sa narodom ne pokazavši niti jedan znak učenog čovjeka. Tako da, kako možemo tvrditi da je napisao Ku­r’an, kada je veličanstvenost njegovog izražavanja neuporediva!? Vjerujemo da je ovo veoma jak dokaz onima koji tvrde i kažu da je Kur’an, Muha­mmedova, a.s., knjiga, koju je on svjesno; polu-svjesno ili nesjvesno napisao.

Tomas Karlajl, o školskom obrazovanju Muhammeda, a.s., ističe: “Ne trebamo zaboraviti jednu činjenicu: da nije pohađao školu; ono što mi danas nazivamo školstvom, on nikada nije pohađao.” Također i poznati inžinjer i učenjak jevrejskog porekla, Dr. A.N. Sousa, o ovome kaže: “Plemeniti Bog, čudo Kur’ana i analfabetizam Muhameda, je dovoljan dokaz njegovog poslanstva, vjerodostojnosti i svetosti Kur’ana.”

Da Muhammed, a.s., nije znao čitati i pisati, o ovome govori i Kur’an plemeniti:

“Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.” (Al-Ankabut, 48.)

Dakle, kako može biti opravdano i logično da jedan čovjek koji nije znao čitati i pisati, biti autor tako velikog djela, kao umeće i izazov čitavom Univerzumu?

Jedan neuk čovjek, koji nikada nije ugledao vrata škole, da napiše i propovjeda jedan individualan sistem, zatim, porodični, socialno-ekonomski, pravni sistem i sl., i to bez manjkavosti? Ovo je u suprotnosti sa zdravim razumom, posebno kada je ovaj sistem bez premca, tj., sistem koji se vjekovima implementirao u različitim državama i koji je do dandanas očuvao svoju autentičnost.

Tokom čitave historije Muhammed, a.s., je ostao ista ličnost, nije znao čitati i pisati; ali, i dalje je izazov za sve one koji su pisali i govorili, pišu i govore, od učenjaka do največih pisaca svih vremena. Danas, kada je nauka dostigla svoj vrhunac, on kao da se obrača i izaziva sve fizičare, hemičare, astronaute, doktore, sociologe, pesnike i pisce, i to sve zajedno! U Kur’anu časnom Allah, dž.š., traži od Muhammeda, a.s., da se obrati onima koji tvrde da je Kur’ani djelo čovjeka, riječima:

Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.” (Al-Isra, 88.)

“Zar oni da govore: “On (Muhammed) ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur’anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!” (Hud, 13.)

“A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.” (Al-Bekare, 23.)

“A oni govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pooć pozovite, ako istinu govorite.” (Junus, 38.)
Kur’an časni izaziva džinne, anđele i sve genijalce i intelektualce ovoga svjeta, da nešto slično napišu, u najmanjoj ruci, neka napišu makar jedno slično poglavlje. Ovaj poziv i izazov i dandanas stoji. Ali i dalji niko nije uspio niti je u stanju nešto slično uraditi.

Razlika u načinu izražavanja Kur’ana i izražavanje Muhammeda, a.s., je prilično lako razlikovati. Razlika između jezičkog i književnog stila Kur’ana i hadisa Vjerovjesnika, a.s., je drastična. Jezik govora hadisa je dosta shvatljiviji, u uporedbi sa Kur’anom, od kojeg su i sami arapi impresionirani. Čitajući Vjerovjesnikove, a.s., poruke,  jasno možemo uočiti čovjeka, koji misli i govori ponizno iz straha prema Allahu, dž.š., dok iz glasa Kur’ana možemo uočiti veliku hrabrost i upečatljivu viziju veličanstvene melodije. Logično je, da nije moguće niti prihvatljivo da u izražavanju jednog čovjeka u istom momentu se pretvore dva drastično različita stila, jedan od drugog. Na ovaj način možemo uočiti da je Muhammed, a.s., kao i svi ostali ljudi, samo običan čovjek, jedina razlika je u tome da se njemu objavljuje relevantnost od Boga, što i sam Kur’an ovo potvrđuje:

Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome,  Njemu nikoga ne pridružuje!” (Kehf, 110.)

I na samome kraju, zašto niko i nikada nije poslušao Muhameda, a.s., da je prihvatio ili rekao, da je on sam autor Kur’ana? Nikada nije tvrdio da je on autor Kur’ana! U svakoj prilici je govorio da je to Objava od Uzvišenog Boga.

Autor teksta:

Mr. Senad MAKU, “Shpifjet ndaj te vertetave islame (Potvore o istinama islama)”, str. 14-20.
Prevod i obrada teksta:
Mr. Mirsad ASLANI (Ph.Dc.)