Doktrina Trojstva kod drugih religija

Doktrina Trojstva kod drugih religija

Doktrina[1] trojstva u hrišćanstvu smatra se glavnim elementom osnove vjerovanja. Ova doktrina se nije po prvi put pojavila u ovoj vjeri, kao takva je postojala i kod prijašnjih vjera, izmišljenih vjera, paganskih vjera.[2] Jedan od dominantnih teoloških fenomena u puno starih primitivnijih vjera na Sredozemlju. Kao npr: egipatska vjera, naime porjeklo doktrina njena je još od ranijih 1700 god., p., Hrista (p.n.e. – prije nove ere); Vavilonska doktrina oko 1200 god., p.n.e.; Sirijska doktrina 1160 p.n.e.; Grčka dokrina 1100 p.n.e.; Persijska dokrina 400 god., p.n.e., itd.[3] Također možemo pomenuti staru egipatsku vjeru, koja datira trojstvom od “Izista”, “Oz­i­r­ista” i “Horusita”. Istu  šemu vidimo i u vjeri Sumera[4]: “An”, “En­­ki” i “Anljilj”; U staroj sjeverno arapskoj vjeri: “El”, “Asirat” i “Baal”; u staroj grčkoj vjeri: “Zeus”, “Apollon” i “Hera”; u starorimskoj religiji: “Jupiter”, “Ma­rs”  “Čuirinus”.[5]

Ovo potvrđuje i historičar, Will Durant[6], koji smatra : “Ideja o svetom trojstvu došla je iz Egipta”.[7]

Vjera Hitit kojoj je pripadao narod Hiti, tokom Hititskog Carstva (1640 – 1200, p.n.e.), koja se prostirala od Male Azije (Današnje Turske i Istočne Sirije), vjerovali su u tri boga, koji su bili ujedinjeni u trojstvu i sačinjeni od oca“Te­sh­uba”, majke“Hepate” i sina“Saruma”.[8]

U starom  Egiptu, vjera je bila prepuna vjerovanjem u trojstva, i ako s vremena na vreme, pojavljivao se monoteizam, koji je bio prisutan na određeno vreme. Džefrej Parinder, (Geoffrey Parrinder), vezano za ovo je rekao:[9] “Bogovi najviše su se okupljali po centrima obožavanja slični Heliopolisu. Ali tamo je bilo i drugih poredaka, koji su se okupljali po načinu rangiranja prema porodične ljubavi, samo ovdje u trojskom pogledu izabran bivao lokalni Bog kao glavni, zatim njegova žena, i na kraju njegov sin. Dakle, vidimo i bogove “Ptah” “Sehmet” i “Nefertum”[10], koji su bili postavljeni u gradu Menf.[11] Također po ovoj lijestvici su se okupili i bogovi“Amon”, “Mut” i “Hons” u jednom od drugih trojstva. Također formirano je i  trojstvo između “Ptah”a, “Sokaris”-a i “Osiris”-a, koji su bili troje mrtvih bogava muškog pola. Nevjorovatna je sličnost između tekstova trojstva Menfi’at-a i postojećih trojstva. Želim istaknuti vezano gledajući  na ovo trojstvo prema jednome Bogu. Očito da je ovdje veoma jasno  da se nalazimo u utrci vjere hrišćanstva na istom načinu. Čak i ako imamo potrebu za dokaze, koje bi nam potvrdili da je imalo određenog utjecaja na način hrišćanskog izražavanja, što će biti i dovoljno.”[12]

Također, imamo još jedno trojstvo sačinjeno od “Vajrapan”, “Manjusr” i “Avalokitesvara”, koje ima oblik trojstva, tri u jedan, kao jedan bog, nazvan“Buda”. Tako da kinezi i japanci obožavaju  Budu, i razlikuju ga tako što ga nazivaju“Fo(Fu)”. Kada ga obožavaju, kažu: “Fo, je jedan bog, prikazan u tri oblika”.[13]

Doktrinu trojstva imamo i u Hinduizmu, izmišljena vjera, koja datira od XV – stoljeća, p.n.e., i do dan danas, ova vjera je većinska vjera u Indiji. Počevši od VII – stoljeća, p.n.e., ova vjera se naziva brahmanska ili brahma­n­izam, po njihovom bogu Brahmanu.[14] Ovaj bog, po njima, i ako je jedan,u gledištu rada i obaveza deli se na tri:

– Brahma – bog koji stvara;

– Višna – bog koji nadgleda sve;

– Šiva – bog koji uništava.

S ovim stavom indica o vjerovanju u mnogo bogova prenelo se ubjeđenje u trojstvu. Ovo ubeđenje se prenijelo iz VII – vjeka prije Hrista (p.n.e.).[15]

U Enciklopediji vjere i morala – (Encyclopedia of Religion and Ethics), Džejms Hasting piše: “U indijskom vjerovanju kao npr: vidimo grupu trojstva sačinjenog od Brahma, Šivu i Višnu; u egipatskom vjerovanju naći ćemo oblik trojstva formiranog od Osirida, Isida i Horusi”.[16] Dok, Sigfrid Morenz, u njegovoj knjizi “Egipatska religija”, izlaže: “Trojstvo je bila glavna preokupacija egipatskih teologa… Tri boga su kombinirana i pomješana kao jedno biće, smatrajući ga kao jednina. Na ovaj način, duhovna snaga egipatske vjere, iskazuje direktnu vezu sa hrišćanskom teologijom”.[17]

U francuskom riječniku vidimo komentar tipa: “Platonsko trojstvo, koje samo po sebi sadrži rekonstrukciju starih trojstva, koje proizilaze od starih naroda, čini se da je filozofsko racionalno trojstvo i obeležje, koji je dao temelje životu ili svetim ličnostima podučene od hrišćanskih crkava. Ovaj filozofski grčki koncept svetog trojstva, može se pronaći u sve stare
paganske vjere”.[18]

 

Druge doktrine trojstva i druge paganske vjere možemo naći , kao, npr:

Vavilonsko Trojstvo:

– Ana

– Enli[19]

– Ea

Egipatsko Trojstvo:

– Oziris

– Horus

– Izis

Grčko-Rimsko Trojstvo:

– Mars

– Jupiter

– Venera

Egipatska Tradicija Ramsesit II:

– Amon

– Ra

– Nut

Tradicija Palmiresa:

– Bog mjeseca

– Bog raja

– Bog sunca[20]

Također u budističkoj vjeri proučavanjem, videćemo da njeni sledbenici su došli do zaključka navodeči da on (Buda), nije bio običan čovjek, nego čovjek u kojeg je personifikovana i inkarnirana duša božija. Ovo je vjera i inkarnacija ili personifikacija koju su kasnije preuzeli i hrišćani, kada su rekli da je Isus/Isa, a.s., imao dvije ličnosti: svjetog i čovjekovog. Inkarnacija svjetosti u čovjeka, što znači da je Isus (po njih).[21]

Sva ova trojstva nas podsjećaju na Isusa / Isa, a.s., i svetog trojstva kod današnjih hrišćana. Ovo nam dolazi iz razloga jer sve paganske vjere imaju stariju historiju nego li hrišćani, zato uticaj na hrišćanstvo od samih tih religija je jasan u ovom pogledu. Ovo se posebno istaklo kada je Pavle, prihvatio hrišćanstvo, i u nju ubacio neka od paganskih učenja.

Hrišćanstvo u svom originalnom obliku, bilo je isto vjerovanje u jednoga Boga, s kojim je Bog, naredio svim svojim poslnicima da poduče čovječanstvo. Rimljani su bili oni koji kada su prihvatili hrišćanstvo, imali su poteškoće odustati od svojih mitološkhih bogova, i postati monoteisti. Postepeno ovi mitovi su postali dio ‘’zvaničnog’’ hrišćanstva, kao npr., crvka prihvatila paganizam i od nje svaka odluka je bila prihvaćena.[22]

Ovo čak priznaje i sami pastor protestanizma, dr. Fehmi Čakoli koji je rekao: “Kako u Judaizmu tako i u Hrišćanstvu, mogu se pronaći paganski elementi. Ne može se poreći da nema nekog paganskog elementa, odnosno bez prisustva elemenata drugih religija”.[23] “Porijeklo [trojstva] je kompletno pagansko.”[24] Hrišćansko trojstvo je paganski ritual, i sami hrišćani ne mogu shvatiti ovu doktrinu.

U knjizi “Približimo se Jehovima”, navodi se: “U prvom vjeku hrišćani imali su mnogo duhovne blagoslove. Ali Isus i apostoli[25] predkazali su pravo vjerovanje da će se izvrnuti i izgubiti.(Matej 13:24-30;Djela 20:29-30) Nakon apostolskog vrijemena na pozornici se pojavilo takozvano Hrišćanstvo.                                      .    Sveštenici su preuzeli učenja i pagansku praksu. Također učinili su gotovo nemoguće zbližavanje sa Bogom, opisujći ga kao jedno neshvatljivo trojstvo…”[26] Crkva je dala Bogu čovjekov oblik, i tako je ljudima predstavljala Boga u čovjekovoj fizionomiji. Pod uticajem vjere hrišćanstva ljudi su od djetinstva zamišljali o Bogu kao o čovjeka, i kao nešto materijalno.[27] Tako je Hrist postao Bog, zajedno sa historijskim čovjekom Isusom iz Nazareta. Dakle sam Bog inkarnirao se u čovjeka tokom historije. Tako je crkva fanatizmom i na silu prisiljavala ljudima svjetost Boga u čovjekovom obliku…[28]

Sveštenik  Scevola, nije želeo narod podučiti o Bogu što se tiče istine, da se nebi njihova vjera umanjila, i zbog ovoga je sudio pravedno, jer u vjeri je bilo obavezno prevariti ih.[29]

Obožavanje paganskih Bogova, koji su bili sastavljeni od grupe, tri svetosti, bili su prostranjeni kao što se navodi i prije rođenja Isusa/ Isa, a.s.

Historičar, Will Durant,  je rekao: “Hrišćanstvo nije uništio paganizam; nego ga je usvojio…” [30] Mnoge paganske dogme, izvitoperene su od strane egipatskih Platonskih idealizacija, i očuvani su kao pouzdani za vjerovanje, (Prema: History of christi­an­ity), razvilo se i odcijepilo od hrišćanstvo, od strane Eterskih Platonista (The Church of the First Three Centuries).[31] Uticaj filozofa i paganskih religija u Izraelu, bio je toliko snažan da je bio prisutan i tokom života Isusa/Isai, a.s. Svi historijski izučavatelji Izraela, znaju veoma dobro ovu stvar.[32] Ali kako god trojstvo je jedna oštećena doktrina, preuzeta od paganskih vjerovanja i predstavljena hrišćanskom vjerovanju.[33]

Tako kada imamo u vidu Sredozemnu teritoriju da je mjesto gdje je živio i radio Sveti Pavle, koji je bio i dobar poznavatelj paganizma, slobodno možemo zaključiti da trojstvo u hrišćanskoj ideologiji nije ništa drugo osim u drugom obliku, preneseno iz pojmova drugih vjera na tim mjestima.[34]

Kao zaključak možemo reči da je teologija trojstva u hrišćanskim pojmovima drugih starih dominantnih vjera u regionu, i gnosticizmu prenošenja vezano sa Isusom/Isaom, a.s.[35] U predgovoru Eduarda Gibonia, u History of Christianity, možemo vidjeti: “Ako se paganizam iskvario od hrišćanstvo, toliko je i istine da je hrišćanstvo iskvareno od strane paganizma.[36] Mnoge paganske dogme, izvitopirene su od strane egipatskih platonskih idealizacija, očuvane su kao pouzdane za vjerovanje” [37]

“Veoma je jasno da trojstvo nema biblijsko porijeklo. Ovaj kult može se pratiti od drevnih vavilona, kod grka i rimskih pagana. Prisiljavana su hrišćanskoj crkvi od strane Kostantina, vjerovanja koja su podržavali biskupi jer su se bojali govoriti protiv njega. Zatim kada su se predstavnici odcijepili od rimske crkve, većina njih je nastavila vjerovati u pagansku doktrinu trojstva, jer je to bio dio njihove vjere dugo vremena od kojeg se nisu mogli odreći tako lahko”.[38]

Možemo pomenuti intelektualca P.Hadot, koji kaže:“Više iza paganizma trebamo govoriti o spajanju između njih i hrišćanstva. Naime iako je nakon nasilno političko-duhovnog rata, hrišćanstvo pobjedilo paganizam
istina je da zahvaljujući historijskom procesu potrvđuju se u svakom vremenu, dva suparnika, u toku užarenog sukoba uočeni su međusobno.”.[39]

Ova situacija je bila podsticaj autora Johannes Lehmanna, da u njegovoj knjizi:“The Jesus Report”, str. 127, napiše: “…nepovezivosti između historijskog crkvenog  Isusa Hrista do te mjere su uveličane, da nemaju ničeg zajedničkog s čime se mogu spoznati.” [40]

 

Autor: Senad Maku

Prevodi: Mirsad Aslani

……………………………………………………………………..

[1]    Doktrina. -Naučna ili filozofska teorija; cijelokupnost teoretskih načela ili jednu od njenih grana. Materijalina (revolucionarska) doktrina. Ideološka (reakcionarska) doktrina . Filozofske (političke) doktrine. Doktrina  Marksa i  Engelesa. (Riječnik današnih albanskih riječi- (Fjalor i gjuhës së sotme shqipe), Tirana, 1980, str. 356.) ovdje se radi o vjerskoj teološkoj dokritni.

[2]    Paganizam-vjerovanje u mnogo svetosti ili božanstva, sari oblik vjere, (ali i sadašnje) prije prelaska u monoteizam. (“Rječnik današnjih albanskih riječi-(Fj. i .gj. së sotme shqipe) ”, str. 1324; vidi opširnije, Dr. Ekrem Murtezai, “Riječnik vjere -(Fjalor i feve)”, Priština, 2000, str. 337; i također: Dr. Ivan Cvitković, “Rječnik religijski pojmova”, Sarajevo, 2005, str. 333)

[3]    Dr. Adel Elsaie, “Please revise the Bible, Again”, (drugo poglavlje: Ancient and Christian Trinities,  (str. 92)), bez mjesta i godine izdanja, knjiga napisana na web portalu: http://www.usislam.org/revise/ toc.htm

[4]    Religija Sumera je religija prije semita u vremenu između 3000 i 1950 god., p.n.e., koja je uključilo Južnu Mezopotamiu, niz rijeke Eufrata i Tigra, koje su se tada ulivale odvojene u persiskom zalivu. Religija Sumera pripada Mezopotamiskoj religiji i Persiskoj. Od 3000-2800 god., p.n.e. Sumeri su se naseljili na jugu Mezopotamije (zemlja između dviju rijeka). (Gerhard J. Belinger, “Veliki leksikon religija”, Beograd, 2004, str. 380)

[5]    Sarikçioglu, “Baslangiçkan Gunumuze Dinler Tarihi”, Ipsarta 2000, str. 32, 45, 60, 81, 85, po Ćani Ne­simi, “Pravoslavlje kod albanaca (Ortodoksizmi tek shqiptarët)”, Tetovo, 2005, str. 151; vezano o ovome vidi i u: Victor Paul Wie­r­wille,”Jesus Christ is not God”, Ohio, 1985, str. 11-12

U starom Rimu vidimo vjerovanje u trojstvo, kao što je bio “Mars”,koji je kasnije bio poznat kao Bog rata  i mjeseca, mars je poznat kao mjesec početka godine i vojnih invazija. Dok drugi Bog je bio“Quir-i­n­ius”, koji je imao tajnu duhovnu moć, koji se kasnije spojio sa Romulus-om, legendarnim osnivačem Rima. I treći Bog je bio“Jupiter”, koji se pretvorio u glavnoga Boga. (Vidi: Geoffrey Parrinder, El-Ukubat ed-Dinije Ledej esh-Shuub (međunarodna vjerovanja), prevod na arapskom, Imam Abdulfettah Imam, Kuvajt, 1993, str. 94-95) Dakle i u Rimu bilo je prisutno trojstvo, gde je dominirao mitraizam kao paganska vjera. Kao što je poznato, preovladano hrišćanstvo kasnije je afirmisano toliko mnogo dok je dostigla i postala državna vjera Rimskog Carstva. “Ipak, Mitraizam ostavio je značajne tragove; posebno se vidi uticajem  kojim je Mitraizam ostavio na hrišćansku vjeru. Mnogi pogledi, ideje, i dio iskustva  i vjerske prakse mitraizma uključeni su u doktrinu i vjersku praksu hrišćanstva: liturgiska upotreba kruha i vina tokom sakramenta, asketizma, krsta, i vjerovanje da  je Marija rodila svoga sina Isusa, kao djevica i da je ostala nevina, itd.” (Opširnije o vidi: Dr. Ekrem Murtezai, “Rečnik vjere (Fjalori i feve)”, str. 289) Prema, Dr. Zija Abdullahu, “Uvod u vjerska izučavanja (Hyrje ne studimin e feve)”, (neobjavljeni rad), str.32.

[6]    Will Durant, rođen je 5 novembar 1885, dok, umro je 7 novembra 1981 u Los Anđelosu (SAD). Njegovo puno ime je William James Durant. Od njegovih istaknutih djela su: Story of Civilization, 11 toma. (1935–75); Phi­losophy and the Social Problem (1917); The Story of Philosophy (1926) (ova knjiga je prodata na preko 2.000.000 primjeraka, tokom tri dekade, i prevedena je na različitim svjetskim jezicima), itd.., (Durant, Will, Encyclopædia Britannica 2007 Ultimate Reference Suite. DVD)

[7]    The Story of Civilization” Part III, “Caesar and Christ”, by Will Durant, 1944, (Simon and Schuster, NY) str. 595, Prema“Da li  trebaš vjerovati u trojstvu (A duhet të besosh në trinitet)”, str. 11; vidi i , M.A.C. Cave, “Is the Trinity doctrine divinely inspired”, str. 25

[8]    Gerhard G. Belinger, “Veliki leksikon religije”,str. 135-136.

[9]    Geoffrey Parrinder; profesor komparacija vjera na Univerzitetu u Londonu. Radio kao svječenik u protestantskoj crkvi. Proveo dugo vremena u africi, također, obišao puno sredno istočna mjesta. Proučavao različite vjere i objavio u vezi njih više od dvadesetak knjiga. Par njih su prevođene i na različitim jezicima. Od najodabranijih njegovih djela su: “Tradicionalne vjere u Africi”, “Magija u Evropi i Africi”, “Mesih u Kur’anu”, “Duh koji se ne može izgubiti” i “Čovjek i Bog”. [Podatci o knjizi ovog autora: Medžu religiozne vjere, str. 429. Prema, Dr. Zija Abdullahu, “Uvod u vjerska izučavanja- (Hyrje në studimin e feve)”, str. 33.

[10] Prvi je bio muž, zatim njegova druga žena i treći sin.

[11] Menf-Memfis :Grad u starom Egiptu, oko 25 km daleko od juga današnje Koreje, blizu slavnih egipatskih piramida.Vidi: Elektronska Enciklopedia: DVD. Enciclopaedia Britanica Library 2007, “Me­m­p­his”.

[12] Geoffrey Parrinder, El-Ukubat ed-Dinije Ledej esh-Shuub, (Međureligiska vjerovanja), Kuvajt, 1993, str. 52; također vidi: Gerhard G. Belinger, “Veliki leksikon religije”, str.89.

U njegovom izučavanju vidimo uticaj vjere Memfisa i u starom grčkom vjerovanju, a pogotovo što se tiće “riječi ” “Logos”,koja je kasnije imala direktan uticaj na hrišćanstvo, čak, u samo evanđelje: Ptah bio je  Bog koji je stvorio grad Menf, koji se u međuvremenu zvao At Eme u “teologiji men­f­i­s­i­je”, koji je izvandredan dokumenat i čitav je od stare države. Dokumenat kaže stvaranje zemlje je plan božijeg uma, dok način realiziranja je bila“Riječ”, koju je izgovorio. Interesantna utrka grčkog vjerovanja koja se pojavila nakon dugo vremena u vezi sa“logos-om” ili“svete riječi”. (Geoffrey Parrinder, isto: str.47.). Ovdje vrijedi uraditi uporedbu sa evenđeljem Ivana, gdje vidimo nevjerovante sličnosti između “Riječi” u oba teskta: U početku bijaše Riječ, i Riječ, bijaše u Boga, i Bog bijaše Riječ.Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade.” (Ivan, 1:1-3) Po mišljenju, Dr. Zija Abdullahu, u knjizi “Uvod u vjerska istraživanja (Hyrje në studimin e feve)”, str. 33. (U vezi ovog bibliskog citata opširnije vidi analizu u trećem poglavlju naše knjige.)

[13] Misha’al Ibn Abdullah, “What did Jesus really say?”, USA, 2001, str. 303.

[14] Naim Ternava, “Islam, vjera istine i druge vjere – Akaid 2 (Islam, besim i vërtetë dhe fetë e tjera – Akaid 2)”, Priština, 1998, str. 112.

[15] Isto: 112-113; Postoi jedna legenda u vjeri hinduizma vezano za jednoću i trojstvo u istom vremenu. Ona kaže : ‘’Jednom jedan od vjerskih vođa obratio se u jednom mjestu gde su se nalazila tri kipa: Brahma, Višna i Šiva, upitavši ih: Ko je od vas pravi Bog? Svo troje su odgovorili; svi smo mi pravi bogovi; bog je jedan, ali on se pojavljuje na osnovu djela koje radi, ko bude obožavao jednog od nas, obažava ih svo troje!’’ Dr. Safvet Hamid Mubarek, “Istraživanja o vjeri”, str. 25,- Vidi: Dr. Zija Abdullahu :“Uvod u vjersa izučavanja – (Hyrje në studimin e feve)”, str. 33.

[16] “Ko je jedini Bog istine -(Kush është i vetmi Perëndi i vërtetë)”, Ustanite, Mjesecna novina, objavljena od Watchtower Bible and Tract Society of New York, štampana u Istaliji, od Jahovinih Svjedoka na albanskom jeziku, Rim, 22 april 2005, str. 7; vidi i, M.A.C. Cave, “Is the Trinity doctrine divinely inspired”, str. 26

[17] Siegfried Morenz, Egyptian Religion”, 1973, (Cornell University Press, Ithaca, NY) str. 255; prema: “Da li trebaš vjerovati u trojsvo (A duhet të besosh në trinitet)”, str. 11; Također vidi, M.A.C. Cave, “Is the Trinity doctrine divinely inspired”, str. 25-26

[18] Maurice Lachatre,Nouveau Dictionnaire Universel”, Paris 1467, Odlomak, 1, str. 1467.

[19] Osim što Encarta 2009 potvrdžuje ove doktrine trojstva drugih vjera koje sam prikazao u radu, želeo sam jedno objašnjene o vavilonskom trojstvu, što Encarta opisuje na ovaj način vavilonsko trojstvo koje sačinjavaju: Ana, Bel i Ea. Više vezano o ovim vidi: Microsoft Encarta Premium 2009 (DVD), sa podnaslovom: “Trinity” ili “Triad”.

[20] Sve ove doktrine možete pronaći u oveim izvorima: Abuhuraira Abdurrahman, “The bible or the Quran wich one is the word of God?”, Malaysia, 2001, str. 48; M.A.C. Cave, “Is the Trinity doctrine divinely inspired”, (bez mjesta objavljivanja) 1996, str. 26; i Miša’al Ibn Abdullah, “What did Jesus really say?”, USA, 2001, str. 152; Dok prikazane fotografije su uzete iz knjige“Da li trebaš vjerovati u trojstvo (A duhët të besosh në trinitet)”, grupa autora, izdato u Italiji, od Jahovinih Svedoka, izdavac Watchtower Bible and Track Society of  New York, Rim, 1996, str. 10.

[21] U vezi Bude prolistaj: “Čovječanstvo u potraži za Bogom”, grupa autora, Bro­oklyn, New York 1995, str. 159, 160; i Dr. Ahmed Shelebi, “Vjere u velikoj Indiji (Fetë në Indinë e madhe)”, str. 170-173.Prema: Dr. Zija Abdullahu, “Uvod u vjerska izučavanja (Hyrje në studimin e feve)”,str.37.

Sledbenici budizma, smatraju ga kao: Sin Božiji, spasilac čovjecanstva, od bola i poteškoča. Vjeruju da se Bog, inkarnirao kod device majke njegove Maha-Maje. Predopostavljajući kada se rodio Buda, na nebu se pojavila jedna zvjezda kao predznak njegovog rođenja. Njegovim rođenjem su se veselile vojske nebesa, dok su anđeli pevali himnu u čast njegovog rođenja. Buda je rekao svojoj majci da je on največi čovjek čitavog čovječanstva. Također su rekli da je Buda kada je ušao u hram da su mu se svi idoli klanjali. Dok se đavo trudio da ga prevari, ali nije uspeo. Budi je dato jedno svjetlo, omotano oko glave i iz tjelo izbacio veliko svjetlo, zato oni koji su ga vidjeli su rekli: “Ovo nije čovjek nego veličanstveni Bog”. Kada je umro Buda, rekli su da se uzdigao na nebo sa njegovim tijelom, nakon što je završio svoju misiju na zemlji i ponovo će se vratiti kako bi vratio mir i blagoslovlje na zemlji. (Prema: Enciklopediji pisana o vjeri, doktrine i savremene partije”, odlomak. 2, str. 769, – Prema : Dr. Zija Abdullahu, “Uvod u vjerska izučavanja (Hyrje në studimin e feve)”, str. 45 ). Ukazali smo nekoliko najbitnijih činjenica vezano o Budi, tako ako ga uporedimo sa Isusom, prema Bibliji, vidjet ćemo jednu kompletnu sličnost. Onaj koji ima malo znanja kako je Isus predstavljen u Bibliji, veoma lahko može uraditi identifikaciju sličnosti između njih i uticaj koji je pretrpilo hrišcanstvo i od ove paganske vjere -Budizma.

[22] Sejjid Kutub, “Islam i univerzalni mir – (Islami dhe paqa universale)”, Tetovo, 2005, st. 49.

[23] Dr. Georges Houssney, “Bogovi prije islama kod arapa-(Prendite paraislame të arabëve)”, Prishtina, 2004, str. 1 (Predgovor prof. Dr. Fehmi Cakolli), također vidi i kod: Dan Brown, “Kodi Da Vinči”, Tirana, 2004, str. 195-196 (I ako je roman Dan Brownit nije naučno djelo kome se možemo osloniti, naveo sam kako bi čitaoci uvidjeli kako autor navodi realnost ove vjere, izvitoperenost i uticaj paganstva na nju.)

[24] Arthur Weigall,The Paganism in Our Christianity”, 1928, (G. P. Putnam’s Sons, NY, London) st. 197; “A Dictionary of Religious Knowledge”, edited by Lyman Abbott, 1875, (Harper & Brothers, Publishers, NY) fq. 944.

[25] Apostol-i (gr. Apostolos- proroci) – u celini: glasnik, poslalnik, posrednik; onaj koji je poslat na iskreni  način, doktrina, stanovište, dogme, ideje, itd., i na načinu samog poricanja pokušava se zaštiti posebno u širenju ovih ideja i stanovišta, s kojima je ubeđen da je upravu,da su dobre, opravdane i korisne. (Ekrem Murtezai, “Riječnik vjere- (Fjalor i feve)”, str. 37.)

[26] Grupa Autora , “Približimo se Jahovu (Ti afrohemi Jehovait)”, izdata od Watchtower Bible and Tract Society of New York, objavljena u Rimu, 2003, od Jahovinih Svjedoka, na albnaskom jeziku, str. 80

[27] Dr. Murteda Mutahhari, “Uzroci pristanosti ka materialzmu -(Shkaqet e animit ndaj materializmit)”, Gnjilane, 1997, str. 27.

[28] Prof. Dr. Bekir Topaloglu, “Postojanje Boga (Ekzistenca e Zotit)”, Priština, 2002, str. 189.

[29] De Civitate Dei, IV, 27, prema Fatmir Cupi, “Autoriteti i autentičnost Svjetih Pisama -(Autoriteti dhe saktësia e Shkrimit te Shentë)”, Tirana, 2003, str. 41-42.

[30] Will Durant, “The Story of Civilization” Part III, “Caesar and Christ”, 1944, (Simon and Schuster, NY) str. 595, prema Da li trebaš vjerovati u trojstvo”, str. 11; vidi i , M.A.C. Cave, “Is the Trinity doctrine divinely inspired”, str. 25

[31] “Da li trebaš vjerovati u trojstvo (A duhet te besosh ne trinitet)”, str. 11; vidi i, M.A.C. Cave, “Is the Trinity doctrine divinely inspired”, str. 27.

[32] Pogledaj temu: Pagan sources in the New Testament, u “Dictionary of New Testament Background”, Inter­Varsity Press, Illinois, 2000, str. 756-763. Dok, Ekrem Murtezai, u: “Rečnik vjere”, str. 567, kaže: “Predstavnici škole Tybingenit, David Shtraus (1808-1874) je mišljenja da su evanđelji utemeljeni na mitove i legende koje cirkulišu kroz prvih hrišćanskih zajednica; ovog je stava i Artur Shopenhaueri, (1788-1860)”.

[33] “A Dictionary of Religions Knowledge”, prema: “Da li trebamo vjerovati u trojstvo”, str. 11.

[34] Qani Nesimi, “Ortodoksizam kod albanaca”, str. 151.

[35] Shinazi Gyndyz, “Pavlus Hiristiyanligin Mimari”, Ankara, 2001, str. 102-108, Prema Ćani Nesimi, “Ortodoksizam kod albanaca”, str. 152.

[36] “Da li trebaš vjerovati u trojstvo”, str. 11.

[37] Edward Gibbon, “History of Christianity”, 1891, (Peter Eckler, No. 35, NY) str. 14.

[38] Rev. Alexander Hislop, “The Two Babylons” 1916. prema “Christianity.” Encyclopædia Britannica 2007 Ultimate Reference Suite. I kod, “biblical literature. (Judaism)” Encyclopædia Britannica 2007 Ulti­m­ate Reference Suite. DVD.

[39] P. Hadot, “La fine del paganesimo”, u, “Le Religioni del mondo classico”, (pod, pažnjom H.-C. Puech), Rim-Bari 1987, str. 295.

[40] Evanđelje prema Barnavi, preveo, Avdi Beriša, str., 190.