TROJSTVO – Vjekovna Misterija Hrišćanstva

TROJSTVO – Vjekovna Misterija Hrišćanstva

Sadržaj i zaključci ove knjige na bosanskom jeziku

Sadržaj

“U ime Oca i Sina i svetoga Duha”, je dogma koju hrišćanstvo nudi čovječanstvu. Ovo je suština i temelj hrišćanstva. Ako ne vjeruješ i nisi kršten po ovoj formuli, nisi hrišćanin. Ova doktrina je jedna od najvažnijih učenja crkve. To je kamen temeljac hrišćanske vjere. Dakle, doktrina trojstva uči nas da postoji jedan Bog u tri lica, svaki od njih je Božanstvo, bez početka, svemoguće, ni veće ni manje od ostalih. Ova formula je uvijek zbunjivala čitaoce, bili hrišćani ili ne, koji su se u konfuiziji pitali: Kako je moguće da je Otac Bog, Sin Bog I Sveti duh Bog, ako nemamo tri Boga, već samo jedan?
Učenjaci biblijske teologije su se trudili kroz vjekove da daju zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje i mnoga slična pitanja, koja ukazuju na nelogičnost ovakve doktrine. Međutim, svaki pokušaj je rezultirao sa još više zbunjenosti i konfuzije.
Da bi izašli na kraj sa problematičnošću u vezi sa ovom doktrinom, hrišćanski teolozi su proglasili Doktrinu Trojstva “misterijom”. Kardinal Džon O’Kander kaže: ”Znamo da je ovo jedna duboka misterija, koju ne možemo razumjeti”.
Proglašenje ove doktrine misterijom, kao i nemogućnost da se ona shvati, dovele su do toga da u modernim vremenima Doktrina Trojstva postaje sve manje značajna u svakodnevnom životu jednog prosječnog hrišćanina. Danas, poznati teolozi, istoričari dogme tvrde da jeTrojstvo izgubilo poziciju centralne doktrine Hrišćanstva.
Postavlja se pitanje: Da li je čovječanstvo ikada shvatilo Trojstvo tokom ovih 2.000 godina? Upravo zbog paradoksa koji ova doktrina predstavlja u knjizi “The Promise of the Trinity”, Gunton kaže: “Na zapadu, Doktrina Trojstva se posmatra sa sve više kritičnosti… Dugo vremena ona se tretirala kao problem a ne kao jezgro hrišćanskog Jevanđelja”. Upravo zbog ovoga će Papi Jovanu Pavlu II-om ova doktrina i danas predstvaljati jednu “nerazrješenu misteriju božanskog trojstva”. Riječi Pape Jovana Pavla II-og su dovoljne da se dokaže neodrživost ove hipoteze.
Zbog značaja ove doktrine po hrišćanstvo, da bih se trudio da shvatim, a kasnije da bih objasnio čitaocima Doktrinu Trojstva, odlučio sam se da je prostudiram, ističući istinu, koju ćemo uvidjeti u toku razrađivanja teme, oslanjajući se na Kur’an, Bibliju, zdrav razum i kritičku logiku, koja je mjerilo cijelog čovječanstva.

Ovaj rad je podjeljen na tri poglavlja.
Glava prva, koju sam naslovio “ISTORIJA TROJSTVA”, sadrži razmatranje Doktrine Trojstva u drugim vjeroispovjestima, njena istorija kao doktrina i Doktrinu Trojstva po vjerovanju hrišćana.

Glava I
Istorija Trojstva

Doktrina Trojstva kod drugih religija
 Vavilonsko Trojstvo
 Egipatsko Trojstvo
 Grcko – Rimsko Trojstvo
 Hindu – Indijsko Trojstvo
 Palmirsko Trojstvo
 Trojstvo u religiji Sumera
 Trojstvo u Hititskoj religiji i dr.
Doktrina Trojstva kod hrišćana
Istorija Doktrine trojstva u Hrišćanstvu
Pavle – Arhitakta Hrišćanstva
Istorija Trojstva na Nikejskom Koncilu
Razvoj Trojstva na ostalim koncilima, naročito onog u Konstantinopolju (381.g.)
Smatranje Merjeme/Marije „Majkom Božijom“

U nastavku, u poglavlju dva koje sam naslovio „ BIBLIJSKO I KURANSKO GLEDIŠTE NA DOKTRINU TROJSTVA“, gdje sam govorio o Biblijskom i Kuranskom gledištu na ovu doktrinu, naglašavajući imena koja sadrži ova doktrina, a to su: Otac, Sin i Sveti duh, elaborirajući svaki od njih na poseban način prema Biblijskim citatima i Kuranskim ajetima.

Poglavlje II
Biblijsko i Kuransko gledište na doktrinu trojstva

1. Koncept Boga u Bibliji i u Kuranu
1.a) Jednoća i osobine Boga u Bibliji i u Kuranu
1.b) Razlike između Biblije i Kurana u vezi sa osobinama Boga
2. Tretiranje Isusa/Isaa a.s. u Bibliji i u Kuranu
2.a) Poštovanje Mejreme(Marije)
2.b) Ljudskost Isusa
2.c) Da li je Isus sin Božiji?
2.d) Da li je Isus Bog?
2.e) Razlike između Isusa i Boga
2.f) Isus prorok (pejgamber) i Božji poslanik
2.g) Isus poslanik samo jednog naroda
2.h) Isusovo čudotvorstvo
2.i) Isaova predskazanja o Muhamedovom (s.a.v.s.) dolasku
2.j) Isa nije razapet
3. Odnos Biblije i Kurana prema Svetome Duhu
3.a) Koncept Svetoga Duha u Bibliji
3.b) Sveti Duh među Pravoslavnim i Katolicima
3.c) Jevrejsko gledište o Svetome Duhu
3.d) Koncept Svetoga Duha u Kuranu
3.e) Razlike između Oca, Sina i Svetoga Duha

Dok u posljednjem trećem poglavlju ovog rada koji sam naslovio „TROJSTVO I NJEGOVA ISTINITOST“, analizirao sam citate koji po hrišćanima argumentuju ovu doktrinu. Zatim sam govorio o mišljenjima poznatih ličnosti oko trojstva i na kraju sam obradio Kuranska gledišta o ovoj doktrini.

Poglavlje III
Trojstvo i njegova istinitost

1. Oko citata o Doktrini Trojstva
 Riječ je Bog ( Jovan 1:1)
 U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. (Mateja 28:19)
 Ko je vidio mene, vidio je Oca. (Jovan 14 : 8-9)
 Ja i Otac smo jedno. (Jovan 10-30)
 Ovo troje je jedno. (1 Jovan 5-7)
 Bog se prikaza u mesu.(1 Timitije 3-16)
 Bog sličan čovjeku. ( Knjiga postanja 1:26)
 Ja sam u Bogu. Bog je u meni. ( Jovan 14:11)
 Ja sam (Jovan 8:58)
 Bog Isus. ( Marko 16:19)
 Obožavanje Isusa. ( Mateja 28-17)
 Samorođeni sin. ( Jovan 1:14/ 3:16,18)
 Isus nije sa ovog svijeta ( Jovan 8:23)
 Emanuel- Bog sa nama. (Isaija 7:14/Mateja 1:23
 Moj Bog i moje Božanstvo. (Jovan 20:27-28)
 Po slici Božijoj. (2 Korićanima4:4)
2. Mišljenja poznatih ličnosti oko Doktrine Trojstva
3. Kuranska gledišta o ovoj Doktrini Trojstva

Trudio sam se da Doktrinu Trojstva prikažem iz Biblijskog gledišta i onog Kuranskog na korektan i argumentovan način, polazeći od toga da je prvo prikažem sa aspekta hrišćanstva a zatim sa aspekta Islama.Faktički, ova metoda nam i daje realni prikaz, kako sa istorijskog aspekta i hronologije predstavljanja ove doktrine, takođe i sa aspekta njihovog sučeljavanja, da bi na kraju izašle na vidjelo spletke, neistine koje su se desile i koje su učinjene prema hrišćanstvu tokom istorije.

Zaključak

Tokom izučavanja Doktrine Trojstva, otkrili smo bjelodano iz Biblijskih i Kuranskih tekstova kao i istorijskih činjenica u vezi sa tim, negaciju jedne ovakve doktrine. Uvidjeli smo veliki uticaj paganskih doktrina i njihovo stapanje sa takozvanim hrišćanstvom.
Razvoj vjere u trojstvo je impliciran iz više faktora. Prije svega, paganski uticaj je bio ogroman u prvim vjekovima hrišćanstva. Tlo u koje su uklesane hrišćanske doktrine bila je arena koja je sa svih strana snažno pod uticajem blasfemije paganstva. Kao što smo naveli u ovom radu, poznato je vrlo dobro, trojstvo u starim paganskim vjerama i njihov uticaj tokom formiranja hrišćanskih doktrina je bio neminovan. Takođe, da ne zaboravimo da je Egipatska Aleksandrija jedna od glavnih žarišta gdje je formirana hrišćanska doktrina. Isto tako, paganska vjerovanja o trodjelnim božanstvima bila su poznata i rimljanima i vaviloncima. I starogrčki filosofi su razvijali mistične ideje o trojstvu.
Saznali smo da je ova doktrina ozvaničena od Crkve u IV vijeku i istovremeno je postalo očito da ova doktrina nije bila dio Isusovog učenja niti njegovih sledbenika.
Tokom istraživanja koje smo po tom aspektu uradili izinjeli smo na vidjelo i izveli nauk da Doktrina Trojstvanije nije usklađena sa ljudskom logikom, niti je u skladu sa Isusovim učenjem, koji nije naređivao da se vjeruje u ovu doktrinu. Ove doktrine su uspostavljene mnogo poslije Isusa kao rezultat uticaja od strane paganskih vjerovanja. Ove dogme istovremeno pokazuju da je Biblija protokom vremena doživjela mnoge izmjene i da je hrišćanstvo dosta udaljeno od učenja i jasnog vjerovanja u jednog Boga, kao što nas je učio Isus.
Uporedo sa ovim političkim i teološkim razvojem na štetu jasnog monoteističkog vjerovanja, veliki uticaj u razvoj trojstva se nalazi i u činjenici da nije sačuvana jedna neizmjenjena forma svetih spisa. Zavjet i ostali spisi koji će kasnije biti vrednovani kao kanon Biblije, prošli su kroz nekoliko izmjena dok nijesu dobili današnju formu. Pronalaženje manuskripti iz ranih vjekova hrišćanstva omogućili su nam da saznamo na najbolji naćin kako su teološki uticale različite crkve i direktno radile na izmjenama Biblije sa ciljem da uspostave razne dogme koje Isus nije nikada ispovijedao.
U Bibliji postoje mnoge protivrječnosti, greške, dodaci, i druge stvari koje na neki način čitaoca dovode u situaciju da ne povjeruje da je Biblija Božija riječ. Ovo stavlja u ozbiljnu dilemu izrečenu tvrdnju da je Biblija nepromjenljiva i van svake sumnje Božija riječ.Ovo se može verifikovati argumentima iznijetim u ovom radu.
Ovo je i jedan od glavnih ciljeva poslanstva zadnjeg pejgambera Muhameda s.a.s.v. od Allaha dž.š. da bi se jednom za sva vremena uspostavila jasna vjera u Jednog Jedinog Boga i da kao takva bude van uticaja paganskih vjerovanja. Da odvoji istinu od neistine. Ovo je postignuto putem očuvanja Kurana, Zadnje Objava koja je data čovječanstvu od Svemogućeg Boga. Čisti monoteizam, onako kako je odjavljen i sačuvan U Kuranu ne ostavlja mjesta nikakvoj sumnji vezanoj za prirodu Boga.
Istinitost ove doktrine može vidjeti svaki čovjek sa zdravim razumom i logikom, i da se kloni neistine. Jer pravi put kojeg treba da se držimo je jasan i razlikuje se od krivog, kao što nam Allah dž.š. u Kuranu Časnom pominje: „Nema prinude u vjeri, pravi put se veoma jasno razlikuje od krivog“ (Bekare 256) A drugoj strani poručujem: „Zar sam postao vaš neprijatelj, govoreći vam istinu?“ (Galaćanima 4:16) jer „ Oni su izmjenili Božiju istinu u laž i obožavali su i služili stvorenju umjesto Stvoritelju, koji je svet zauvijek“. (Rimljani 1:16)

Prevodio na Bosanskog jezika:
Xhemal Peroviq